U TV dnevniku istočni Nemci ruše zid 'leba ti
Ne minirati, već razmontirati, nama će trebati
(Đorđe Balašević “O, Bože“)
Vladimir Iljič Lenjin je umro siječnja 1924., što znači da će idući mjesec biti točno 90 godina od njegove smrti. Logika kaže da Lenjin isto toliko godina ne utječe na povijesna zbivanja. Ali čini se da to ipak nije tako, ako ćemo suditi po reakcijama kijevskih demonstranata.
Nakon što je Ukrajina odbila potpisati sporazum sa EU zbog pritiska iz Rusije, već nekoliko dana traju masovne demonstracije u Kijevu. U ovom tekstu se neću baviti izborom “EU ili Rusija“, jer i o EU i o Rusiji, takvima kakvi su danas, nemam dobro mišljenje. Nemam dobro mišljenje ni o Janukoviču, ni o Putinu također. Izdvojit ću iz kijevskih demonstracije tek događaj koji se dogodio u nedelju navečer: nakon što su pomoću šipki i užadi srušili Lenjinov spomenik, demonstranti su spomenik uništili čekićima (ili čak maljevima?).
Zadatak nije bio nimalo lak, jer se radi o granitnom spomeniku visine od oko tri i pol metra, ali ukrajinski Davidi su ipak pobijedili Golijata u teškoj i neizvjesnoj borbi. Mnogi su razbijene dijelove spomenika odnijeli sa sobom kao trofej, kao dokaz vlastitog junaštva. Možda zatreba, baš kao u Balaševićevoj pjesmi iz 1989.
A gdje je Lenjin tu su naravno i komunisti, koji su po demonstrantima krivi za odluku ukrajinskih vlasti, jer su prilikom rušenja spomenika uzvikivali kako treba objesiti komunistu, a jedan opozicioni političar je na Twitteru to označio kao definitivno zbogom komunističkom nasljeđu. Zvati Janukoviča i Putina komunistima 2013. je jednako inteligentno kao recimo na demonstracijama 1997. nazvati Franju Tuđmana komunistom. Rusija=komunizam, a komunizam=Lenjin je logika kojoj je lako podleći kad se susretnu masovka i antikomunizam.
Ukrajina me itekako podsjeća na nas. Tvrdnju da u Hrvatskoj neprekidno vlada UDBA (iz tog niza je naravno izuzet jedino Franjo Tuđman), često možemo čuti kao opravdanje za sve neuspjehe od 1990. pa naovamo. Sličnoj paranoji su očito skloni i u Ukrajini. Komunisti svuda okolo, kao sjajan izgovor za bilo kakav neuspjeh i ama baš svaku nevolju koja nas je snašla.
Kao i Hrvatska, tako i Ukrajina ide svojim putem, nema više Sovjetskog saveza, imaju vlast koju su birali i protiv odluka te vlasti naravno imaju pravo demonstrirati. Lenjina su definitivno trebali ostaviti na miru. Kriv je koliko i more u poznatoj hit pjesmi.
Post je objavljen 10.12.2013. u 19:23 sati.