Izgleda je opet došlo vrijeme za novogodišnje želje.
Ovu ću godinu pamtiti kao lošu, jako lošu. Kad se osvrnem na kraj 2012. jedina želja mi je bila da se tata ostavi alkohola. No sjećam se da je zavrišla pokušajem tatinog samoubojstva. On je Novu dočekao iza zatvorenih vrata sa rešetkama na prozoru...
Sama Nova godina započela je bratovom prometnom nesećom u ranim jutarnjim satima, kad se društvo vračalo doma sa fešte, no nakon cca 2 mjeseca i on se oporavio... I tata je došao k sebi ali je početkom proljeća sve ostavio i otišao u Italiju, no vratio se i epizode pijanstva su se nastavile... Onda su sljedile hospitalizacije sa djetetom koje su mi jako teško pale jer najgore je vrijeme čekanja tih nalaza, visiš u zraku... Zadnja hospitalizacija koja je bila krajem ljeta završila je tragično, ubila mi se kolegica, rodbina, bacila se pod vlak. Mlada cura od 30 godina, završila tragično...
Sada je 12. mjesec 2013. i moja želja ostaje ista, želim da tata prestane piti. Prije tri mjeseca našao je posao. Već smo bili pomislili da ide na bolje. No ovaj vikend smo vidjeli sve što smo trebali vidjet. Tata je opet počeo piti i nedelja popodne završila je njegovim vješanjem na tavanu....
Mama ga je pronašla, bio je još živ, padao u nesvijest, pjena mu izlazila na usta. Hvala Bogu da je brat bio doma pa su ga oni dvoje uspijeli skinuti sa sajle... Još sam u šoku...
I neznam zašto vam ovo pišem, moram izbaciti valjda iz sebe, a ovo je jedini način. Tu mogu biti iskrena i ne pretvarati se da je sve savšeno, a daleko je od toga.... Uživo se smijem, a plačem u sebi... Bojim se današnjeg dana, jer njegova je odluka ostati na lječenju ili ne. Bojim se da neće pristati, bojim se da ako ovako nastavi da ću Božić provesti na groblju, jer rekli su nam da je došao do samog dna... A oni koji dođu do dna ili idu prema gore ili završe na onom mjestu... A to je njegova odluka, njegov izbor i nitko tu ništa ne može...
Post je objavljen 10.12.2013. u 09:00 sati.