Marketing
Pameti... izgubila si
Živimo u vremenu kada su mnogi ljudi nezadovoljni svojim tijelom. Neki idu na skidanje masnog tkiva sa pojedinih dijelova tijela, plačaju veliki novac da im se zubi izbjele, žele si za Božić kozmetičke tretmane, leže danima u aroma-kupkama, pokušavaju vježbama da dobiju mišiće, drže razne dijete... jer od svega toga se postaje lijep... tako kažu.
Ljudi su, međutim danas, mnogo manje zabrinuti za svoj mentalni razvoj. Gledaju televizijske emisije za debile, ne čitaju knjige koje dobiju za Božić, zanima ih privatni život Severine, gledaju loše filmove, telefoniraju previše.
Upravo mi je palo napamet da je kult tijela počeo tek onda kada su s tim u vezi izrazi, bili preneseni iz engleskog jezika. Ko je još trčao kad se trčanje nazivalo trčanje. Ali čim je izronio izraz joging, počeli su svi da trče ko ludi ujutru uz obalu rijeke ili mora tamo i ovamo. Fitness, Wellness … to su riječi ovoga doba. Ne moraju se zubi prati svaki dan ali zubaru na bleaching … je neophodno. Tako to ide u današnje vrijeme.
Možda bi se tako moglo i sa mentalnim aktivnostima. Ne koristiti više riječ čitati nego reading? Ili Bookness? Knjižnicu prevesti na Bookcentar? Sami prodajni centri danas se nazivaju hipermarketi, što se može prevesti sa hipertenzija (visoki pritisak), dakle više bi pripadao nekoj ljekarskoj ordinaciji, ali i jog znači isto tako jedva ići, pa se koristi za nešto drugo. Slično i u hipermarketima ljudi kupuju kao ludi.
Jedan švedski znanstvenik, uradio je pokus sa dvije kamere. U jednoj robnoj kući ugradio je na lutku iz izloga dvije kamere, koje su se ekranima spajale pred očima testirane osobe. Na taj način je osoba dobila osjećaj da se nalazi u tijelu lutke, To je jedna iluzija koja tako dobro funkcionira da je kod ispitanika došlo do zatezanja kože kada je neko zaprijetio lutki da će je ubosti. Ovo je poznato iz čuvenog pokusa imena „rubber hand illusion“ (prevara gumenom rukom). Tu se radi o slijedećem: Jedna osoba postavi svoju ruku na stol iza zida tako da je ne vidi. Pred njene oči se postavi gumena ruka. Preko obje ruke se istovremeno prelazi četkicom. Rezultat: Osoba misli da je gumena ruka njegova prava jer je vidi. Kada ga se zamoli da zatvori oči i pokaže svoju ruku, posegnuće za gumenom.
Švedski naučnik je otišao dalje i lutku iz izloga zamjenio čovjekom. Na kraju je testirana osoba imala osjećaj da se nalazi u tijelu drugoga i kada se čovjek okrenuo i pružio ruku, stekao je neobičan osjećaj da dodiruje sopstvenu ruku.
U ovom pokusu leže nevjerojatne mogućnosti za one koji se ne osjećaju dobro u svome tijelu. Naprimjer bilo bi moguće isprobati tijelo nekoga drugog … supertreniranog superbodija. Vidjeti da li je to stvarno to što želimo. Moglo bi se testirati kakav je to osjećaj koji ima Mario Valentić ili Zoran Mamić. Ili Slavko Linić. I on bi na ovaj način mogao da osjeti kako je biti jedan normalan građanin. Na primjer ja (ali ne, to ne bih nipošto, zamislite njemu se dopadne biti u mom tijelu i ostane tu a ja moram da se bavim finansijama i sanacijama dugova. I moram još u slobodnom vremenu neprekidno tražiti među istomišljenicima partnera za briškulu i trešetu).
Što sve ovo znači za naše JA? Što će biti, glede takve budućnosti našeg JA ako se bude moglo napustiti sopstveno tijelo da bi se dalje živjelo u nekom drugom? Bespomoćno utipkam JA na Google-u i kao prvo izađe kod TheFreeDictionary (Economics, Accounting & Finance / Banking & Finance). Dakle J/A Banking joint account.
Baš tajnovito. Naime... to je račun koji mogu da koriste dvije osobe istovremeno i ravnopravno, Što je, kada se poveže sa gornjim pokusom vrlo praktično: ne treba vam dozvola druge osobe, jedino treba odabrati pravu osobu u čije se tijelo naseljavate i … sve što želite: lijep body, pročitana djela nekog nobelovca ili pak money.
Čije biste vi tijelo odabrali da se uselite u njega?
Post je objavljen 09.12.2013. u 15:05 sati.