U pogledu zaštićene najamnine, predlaže se da elemente za određivanje te najamnine treba odrediti prema načelu pokrića troškova redovitog održavanja te nekretnine.
Povisio bi se iznos zaštićene najamnine (za stan od oko 60 četvornih metara zaštićena najamnina iznosi od minimalnih 330 do prosječno 800 kuna mjesečno) tako da, uz pokrivanje troškova redovitog održavanja nekretnine, dio iznosa pripadne vlasnicima stana kao naknada za najam stana.
Ako korisnik stana ne bi mogao platiti najamninu, predlaže se da osiguranje tog iznosa treba vezati u okviru posebnih važećih propisa. Također se predviđa postupno povećanje najamnine tako da nakon isteka roka od 10 godina dostigne visinu slobodno ugovorene najamnine.
Primjerice, trenutno važeća slobodno ugovorena najamnina za najmoprimce koji nemaju pravo na zaštićenu najamninu u Zagrebu iznosi 15 kuna po četvornom metru stambene površine.
Ministrica graditeljstva i prostornog uređenja Anka Mrak-Taritaš izjavila je danas da po procjenama Ministarstva stanova sa zaštićenim stanarima ima oko 2.600, uglavnom u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku.
Ključna točka za rješavanje tog problema je 5. studeni 1996. jer je tada Zakon o najmu stanova stupio na snagu. Najmoprimac koji ima odgovarajući stan u mjestu prebivališta mora u roku godine dana otići iz takvog stana i predati ga vlasniku. Isto tako, ako je iza 5. studenoga 1996. takav stan imao ali ga je prodao, poklonio, otuđio ili sl.
Po analizama Ministarstva, od tih 2.600 stanova oko 500 vlasnika nema u mjestu prebivališta vlastitu nekretninu i njih treba riješiti u razdoblju od tri godine, a preostalih 2.100 u razdoblju od 10 godina.
Izmjene zakona predviđaju da će vlasnici doći do svojih stanova, a ljudi koji su tamo živjeli trebaju biti preseljeni u druge stanove koje onda mogu otkupiti. Onima koji ne žele otkupiti taj stan najamnina će u početku biti niska ali će tijekom 10 godina porasti do razine tržišne najamnine stanovi Kacunar
Post je objavljen 09.12.2013. u 15:02 sati.