Prije par mjeseci kod nas se otvorio novi trgovački centar, valjda deseti po redu. Novi trgovački centar znači, kao što je poznato, nova radna mjesta. Nova radna mjesta znače blagostanje.
Na svoje oči sam se uvjerila da hrvatski radnik itekako zna cijeniti to blagostanje koje mu je ponudio ugojeni kapitalist.
Naime, već pri prvom izviđačkom posjetu tom centru uočila sam da blagajnice, za razliku od onih iz drugih trgovina, nakon što vam na blagajni uzmu novac za GMO smeće koje ste tu kupili, obavezno kažu "Bilo mi je drago i želim vam ugodan dan."
E sad, kad se to prvi puta dogodilo mislila sam da je iznimka, i da sam imala "sreću" taj dan naletjeti na jednu zaista ljubaznu prodavačicu. Potpuna neznanka vam želi "ugodan dan" i to sa smješkom koji vas podsjeća na vašu pokojnu, nikad prežaljenu tetu.
No to se ponovilo i drugi i treći put, svaki put sa drugom prodavačicom.
Kasnije sam saznala da im je neto plaća dvije tisuće i nešto kuna i ta činjenica mome doživljaju daje onaj prijeko potreban dramski zaplet.
Naime, od tog trenutka postalo mi je kristalno jasno da paćenica koja radi na blagajni vama, zapravo, ne želi dobar i ugodan dan, nego je tako programirana, poput robota, da ostavlja dobar dojam za onu mizeriju od plaće koju prima. Ljudi danas imaju malu cijenu.
Pretpostavljam da se udala odmah nakon srednje škole a rodila par mjeseci kasnije. To i jeste glavni razlog što mora trpjeti ova govna na poslu "jer djeca moraju jesti". Ako ne ostavi dobar dojam za blagajnom dobit će pedalu i brzinski biti zamijenjena novom očajnicom sa biroa za zapošljavanje koja gladno čeka svoju priliku da rinta i da se ponižava za dvije tisuće i nešto kuna. Zatreba li, vjerojatno će probati prevaliti krivnju na kolegicu jer će novi posao teško naći. Spremna je na sve oblike mentalne prostitucije za te dvije tisućice i nešto, ako od nje zatražite da zapleše bećarac dok otkucava na kasi ona će to učiniti jer je "kupac uvijek u pravu". U fušu će, vjerojatno, probati zaraditi još koju kunu jer mladunci žele novi mobitel, pa će se prijaviti kao publika u epsko-domoljubnom spektaklu "Lijepom našom" gdje će pljeskati ručicama za sto kuna svaki puta kad neopisivo ljigavi Branimir Uvodić izađe na scenu.
To je hrvatska žena, majka, kraljica. To je nositeljica četiri zida hrvatskog braka i hrvatske obitelji.
Jeste li se ikad zapitali zašto su se biskupi onomad onako zdušno zalagali za to da upravo ovaj korpus hrvatskih radnica bude oslobođen rada nedjeljom?
Pa zato jer je nižeobrazovano žensko stvorenje, koje je s jedne strane razapeto između obitelji u kojoj je izgubilo svoj identitet, a sa druge strane kapitaliste koji ju izrabljuje, idealan sastojak stada koje tamjanom posvećuje pretili, kolesterolski svećenik dok pripovjeda o skromnosti, poštenju, i usput, mržnji prema drugačijima. Mržnji prema nepokorenima.
Post je objavljen 08.12.2013. u 17:39 sati.