Rubovi ceste se gube
misli lebde u ponoru
vidi li tko sunovrat
ovog obezbojanog uma
privučenog ništavilom
ljepše je u polumraku
svjetlost ubija sigurnošću drugih
more je za otploviti
žar užitka vječnog sutra
prije opuštanja ili potonuća
razasutom svejedno