Marketing
...
Evo me kod kuće...dođoh opet, a nema tebe da potrčiš pred mamu, da poneseš torbu, da se nasmiješ svojim nevinim dječačkim osmjehom. O, mili moj sine, nemam što reći nego zahvaljivati Bogu za svaki dan koji prođe, u kojem mi da snagu da izdržim, da se ne slomim, da mogu korak naprijed napraviti. Nema dana, da majka ne ispusti rijeku suza, da te ne spomene u puno trenutaka, jer me stalno nešto podsjeti na tebe. Samo mi se čini, kako vrijeme prolazi da si ti ipak slutio u nutrini da ćeš otići mlad. Nisi nikada previše o tome govorio, ali mislim da si slutio. Sjetim se nekih tvojih reakcija, ponašanja, snova. Bilo je nekih znakova, ne pridajemo im važnost dok se ne dogodi. A, dogodilo se, ode ti meni, ode zauvijek u vječnost prije mene, a mene boli, jako me boli. Voljela bih zaboraviti, što sam imala, što sam izgubila...voljela bih imati život bez tuge i bola. Znam, sada na žalost znam, da to nikada neću imati. Moj život je stao 02.08.13. i sada ide prema smiraju...samo neki i zadnje dane prožive sretno, a moj će prolaziti u nadi da ću te ponovo vidjeti na putu vjere. Da mi nema vjere ja ne bih izdržala, to je moja slamka za koju se držim. Isus je jedini moj spas u ovom crnilu i mrtvilu. Jedino mi On daje nadu da ću te sresti u svjetlosti i radosti. Rastužila sam se danas i zbog fra Zvjezdana, on mi je bio učitelj, bio je Božji čovjek koji je znao uputiti riječ, koji je znao ljude dovesti do Isusa...ode i on s anđelima da se druži, a ja sam se nadala da ću ga vidjeti krajem ovoga mjeseca. Upisala sam se za duhovnu obnovu, za duhovnu obnovu snage u meni, da shvatim...da mogu naprijed bez tebe. Sine ne znam što da ti još kažem, jednostavno nekada nemam dovoljno riječi kojima bih mogla sve iskazati što želim. Šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine.
Post je objavljen 07.12.2013. u 19:48 sati.