Desetak dana prije referenduma osjećala sam kao da sam u nekom starom horocu.
Ili možda nekom klasičnom filmu snimljenom po nekakvom distopijskom romanu.
Ljudi oko mene počeli su mijenjati svoj oblik.
Ljudi u tramvaju, u dućanu, u uredima do mojeg.
Svi su imali baš nešto za reći, a to nešto često nije bilo ni lijepo, ni pametno,
ni dobro, ni kršćanski. Rasli su im rogovi, repovi, mijenjala se boja.
Oni koji su mi bili simpatični nisu uopće razumjeli stvar,
za njih se radilo samo o riječima, a koga briga za precizno izražavanje u ovom trenu?
Nešto će se već iskemijati i sve će biti ok.
Rekoh Spisateljici-
Evo ti ideja za kratku priču. Napisala bih ju sama, ali nisam toliko vješta kao ti. A i malo mi je preblizu sve to.
Odgovorila mi je:
Za mene nije da su ljudi koje volimo pokazali kakvi stvarno jesu, već su pokazali svoje strahove i svoje najgore lice.
Meni je bio izazov da ih i dalje vidim s dobre strane i shvatiti što ih motivira, čega se boje.
puno razmišljam u zadnje vrijeme o tom mijenjanju oblika i ovaj referendum mi je to ilustrirao vrlo živo.
Ali radije nego da to vidim kao razotkrivanje, ja to vidim kao skrivanje. Kao da jake misli koje mjenjaju svijet izazivaju polarizaciju koja navlači taman veo između suprotstavljenih strana i svi se međusobno počnu vidjeti kao čudovišta, a ne ljude.
Moje mišljenje je da to izaziva sve ratove u svijetu, kad se prestanemo vidjeti međusobno, već vidimo samo groznu masku.
percepcija je strašno moćna stvar. zastrašujuće je, ali i oslobađajuće shvatiti što ljude motivira da se ponašaju užasno.
iskrivljena percepcija. u podnožju svake predrasude leži skriven strah.
Zasramila sam se. Ja do toga ne bih došla za nekoliko stotina godina. samo bih se durila i ljutila i psovala ih.
I nije mi važno zašto su takvi, stvarno nije.
Ne mogu dokučiti zašto se tako boje, što imaju od toga da nekome nešto zabranjuju i kako to čini njihov život punijim i boljim.
I zašto misle da je Bog na njihovoj strani i da se ponašaju baš kako bi on želio. I nije mi stalo da ih razumijem, ni pokušam objasniti.
Samo bih ih zgazila i tukla i vrijeđala.
Sreća da je Spisateljica bila tu.
Post je objavljen 07.12.2013. u 19:45 sati.