Pošalji mi komad neba koji sad gledaš.
Pošalji mi boju koja ti se zaplela u oči.
Pošalji mi ruke vjetra koje su dotakle more.
Pošalji mi misao koja te muči oko ponoći, kad ne možeš usnuti, kad znaš da sam negdje budna i zbrajam noćne minute.
Pošalji mi kraj naše priče, tako da znam koliko koraka još treba napraviti, da ne promašim neki slučajno.
I dalje trebam vrijeme. Puno vremena. Eone vremena trebam.
Trebam vrijeme da konačno isplačem. I vrijeme da konačno zašijem sve što je u meni poderano, pocijepano, rastrgano.
Post je objavljen 07.12.2013. u 12:44 sati.