još samo da se crta povuče
dan započinje onako iz početka
osvjetljena naša lica ozarena
zora negdje daleko dovršena
ovdje počinje
izlazimo iz sna
sanjamo li
ima li uopće snova
bajke nude ponekad ponešto
pregšt u naramku zvuk violine
djeca smo jutarnjih igara
ponovo i ponovo ponavljamo
istu priču isti završetak tražimo
nema završetka trajemo
crtu podvlačimo
zbrajamo pribrajamo oduzimamo
prikračeni ostajemo
samo ljubav bajkama vjeruje
ima li sunca na tim stazama
u dane niti srebrne nebeskih putnika
ima i nas u tim danima