Svatko ima inspiraciju za nešto i najčešče ju dobije od osobe koja je postigla i postiže svoje ciljeve u životu.Počeo sam pisati ovaj blog jer imam inspiracije od profesora hrvatskog jezika,i koji zna reči one bitne stvari koje "mi" srednjoškolici zanemarivamo i pravimo se da živimo u savršenom svijetu u kojem nas starci jednom riječu uzdržavaju.Tek danas,nakon jedanest godina koji sam prove i jos uvjek provodim u školskim klupama shvatio sam da ču ubrzo postati članom ovog djelomično propalog društva koje isto tako mislilo da živi u svijetu bez ijedne brige.I od kojih je danas velik broj njih nezaposlen ili živi na socijalnoj pomoči, ima čak i onih koji su svoj život skrojili dok su još bili srednjoj školi koju nisu završili jer su mislili da je život zabavni park u kojem su roditelji ti koji plačaju svakodnevnu kartu za njihovu zabavu i koji su neumorno pokušavali odgojit zdravog,pametnog i punopravnog člana naše zajednice što se naposljetku nije dogodilo.Mislim da je vrijem da se trznemo i dječih snova u surovu stvarnost koja i nije tako ružičasta i slatka.Mali broj ljudi danas uspije u svom životnom naumu jer bivaju spriječavani od strane neuspjelih koji su zavidni tim ljudima koji su u pravo vrijeme počeli razmišljat svojom glavom.Ukratko želim reči da puno nas nije svijesno svojih činova i da sam i ja na vlastitoj koži osjeti kako je to kad te ošamari gorka i surova ruka stvarnog svijeta dok sam još uvjek u situaciji u kojoj živim sa starcima,idem u školu i gledam svijet sa samouvjerenim stavom koji govori da ču jednog dana ja biti taj koji če nekome reči one BITNE stvari koji je profesor rekao meni.
Post je objavljen 06.12.2013. u 20:25 sati.