Marketing
HANDS FREE
Hands Free bila je prva pomisao kada sam ga ugledao na desetak metara udaljenosti od mene. Nije imao gornje udove, već samo kratke izdanke, kao mlade grane, tek male nesazrjele ruke, poput onih nesretnika bez udova čije su majke gutale prvu anti-bejbi pilulu.
Pristupio mi je i zatražio nešto novaca.
– Nemam – rekao sam.
Nije mi vjerovao. Onako svježe ošišan i obrijan, ispeglan, dobrog stila i uspravna držanja naveo sam ga na krivi zaključak. Ošinuo me pogledom. A doista, nisam imao ni novčića u džepu.
Slegnuo sam ramenima i nastavio dalje razmišljajući o asocijaciji što mi je pala na um: uzaludno je, shvatio sam, moj mozak na pojavnosti reagira otrovnim cinizmom i sudeći po svemu tako će ostati. Prva linija obrane, pomislio sam.
A onda me uhvatila griža savjesti, zbog dobrog zdravlja, zbog naočitosti, zbog prodorne inteligencije, zbog mnogostrukih talenata, zbog naobrazbe, zbog obiteljskog nasljeđa, zbog profinjenih manira, nadasve zbog vanserijskog slikarskog talenta prema kojem se tako nemarno odnosim. - To je kao da Bogu prdiš u lice, prekorio sam se i umjesto da se besmisleno potucam po ulicama u potrazi za komadom tople pice, požurio sam u atelijer. Ondje sam se obrušio na platno veličine 4x2,5m nezapamćenom žestinom. Slikao sam satima, u transu. Kada sam završio odmakao sam se i sagledao sliku u cijelosti: u mene je en face zurila skupina radnika u plavim mandurama, iz njih je izbijao prigušen bijes. Svi su redom bili bez ruku. Posegnuo sam za drugim platnom iste veličine i na njemu naslikao njihove beskorisne, obezvrijeđene, u kontejner odbačene ruke. Ali ne samo da je kontejner bio dupkom pun, već su ruke ležale razbacane svuda unaokolo.
Bio sam iscrpljen. Dosta sa teškim temama za danas, progunđao sam. Imao sam još toliko snage da kliknem na neki pornić. Posegnuo sam za pivom iz friđa, legao na krevet, uključio laptop i potražio Nelu i Mirtu. Te dvije sočne mlade lezbijke danas su igrale dominantne šefice i njene podčinjene zaposlenice. Nela, brineta, glumila je šeficu, a Mirta, platinasta plavuša, zaposlenicu. Na dizajnerskom pisaćem stolu s potpisom Karima Rashida, Mirta je lickala Nelu odanošću dresiranog psića. Radila je dugo i temeljito. Nela je ječala, a onda se u jednom trenutku pridigla, nasaftala gelom desnu ruku i grunula je u Mirtino međunožje gotovo do lakta! Od iznenađenja samo što nisam pao na dupe. Bilo je to zadivljujuće, mislim, s antropološkog stajališta.
Post je objavljen 06.12.2013. u 14:01 sati.