Riječ „odgovornost“ vibrira brojem 11/56 i zaista ne čudi da na ovim našim prostorima u vezi s odgovornošću ima toliko nesporazuma i nerazumijevanja.
O broju 11 već sam dosta pisala na ovom blogu i nema se smisla ponavljati. Zato ću samo, ukratko, objasniti kako broj 56 svojom energijom obilježava pojam odgovornosti.
Već se iz samih znamenaka broja 56 vidi o čemu se tu radi – broj 6 je, između ostalog, i broj odgovornosti, o čemu sam također već pisala, no znamenka broja 5 je na prvom mjestu i donosi puno nervozne energije. To na nositelje odgovornosti postavlja ozbiljan zadatak održavanja ravnoteže između emocija i intelekta, drugim rječima – za pozitivnu realizaciju odgovornosti potrebna je velika samokontrola. Osim toga, za pozitivnu realizaciju neophodno je i dublje poznavanje materije na koju se odgovornost odnosi, u protivnom dolazi, ili do nedovoljno promišljenih, ishitrenih odluka, ili, s druge strane, do neodlučnosti i nesposobnosti da se donese mudra odluka.
Svima koji su na pozicijama koje traže donošenje odluka za širu zajednicu - pojedincima , grupama, državama, a u svojim numerološkim podacima imaju broj 11, 2 ili brojeve u skladu s njima, lakše je donositi odgovorne odluke, nego onima čiji brojevi su sa tim brojevima neharmonični. Kao primjer, možemo uzeti Hrvatsku i Srbiju – broj 11 je najvažniji broj RH, a najvažniji brojevi Srbije, koji je prate kroz povijest, su 1 i 5 – po svojim energijama suprotni broju 2.
Nažalost, kako vrijeme prolazi, sve je očitije da Hrvatska svoj glavni broj živi prevladavajuće negativno – toliko neodlučnosti, krivih odluka proizašlih iz nepoznavanja materije o kojoj se odlučuje ( zbog izuzetne neobrazovanosti, pa time i nekompetencije, ljudi kojima je dano da odlučuju u ime svih nas), toliko nervoze, uzrokovane lošim odlukama, i u društvu i među samim političarima – čini nas, s jedne strane antipatičnima, a, s druge, omogućava onima koji u HR imaju svoje ciljeve da lakše nametnu svoje interese.
Odgovornost Prva
Prvi primjer o tome kako političari u Hrvatskoj shvaćaju odgovornost je upotreba jezika i pisma nacionalnih manjina.
To kako je do ove, potencijalno vrlo opasne, situacije s ćirilićnim pločama u Vukovaru uopće došlo najbolji je primjer negativne realizacije broja 56.
Sada je jasno da do promjene zakona o potrebnom postotku zastupljenosti manjina kako bi imale pravo na javnu upotrebu jezika i pisma nije još smjelo doći.
Lažu svi oni koji tvrde da je to bilo potrebno zbog ulaska u EU – to nitko službeno iz EU-a nije mogao tražiti, jer 33 postotna zastupljenost nije obvezna norma u EU. Druga je stvar što naši političari imaju kompleks niže vrijednosti u kombinaciji s udvorničkim provincijalnim mentalitetom, pa su često veći popovi od popova, a na uštrb nacionalnih interesa.
Pri donošenju odluke važniji im je bio, zamišljeni, vlastiti imidž među EU birokratima, nego realna situacija na terenu koja objektivno, zbog loše situcije u Vukovaru općenito, koja je tražila, i još uvijek traži, puno više vremena, strpljenja, dobre volje i novaca prije bilo kakvih intervencija tipa ćirilićnih ploča.
Vraćanje na 50 postotnu zastupljenost nije nikakvo smanjivanje prava nacionalne manjine, nego ispravljanje ne-odgovorne odluke o smanjivanju postotka, a koje nije imalo utemeljenja u realnom životu.
Ne mogu se ne osvrnuti na izjave da ako manjine ima 50 posto, da to onda nije manjina. Jednostavno mi nije jasno je li moguće da obrazovane osobe s fakultetom, novinari, ima čak i jedna sveučilišna profesorica, mogu biti toliko neinteligentni i površni da ne mogu shvatiti da , npr. Srbi, koji jesu nacionalna manjina u HR, u svojoj lokalnoj zajednici mogu biti većina, čak i dominantna od preko 50 posto, i da kao takvi imaju pravo na svoj jezik i pismo. Ili se radi o pokvarenim ljudima koji ne prezaju ni od najprljavijih i totalno glupih manipulacija kako bi unijeli nemir i razdor u cijelu državu. A da ništa ne može biti toliko glupo da ne bi moglo doći na državnu tv je jadan primjer novinarke Munižabe ( ovo prezime je primjer kako poslovice imaju svoje realno utemeljenje u praksi, pa bi po onoj latinskoj Nomen est omen, dotična bila - munjena žaba).
Što bi bilo odgovorno ponašanje vezano uz situaciju u Vukovaru?
Insistiranje od strane vlade na sprovođenju trenutačno važećeg zakona je neodgovorno – prouzročilo je velike dodatne tenzije u samom Vukovaru, i uzrujalo cijelu javnost, znači neodgovorno je jer su sve posljedice tog insistiranja negativne. Vlada je isključivi krivac za referendum o ćirilici, jer je potpuno neodgovorno i diletantski željela skrenuti pozornost javnosti sa teške ekonomske situacije i vlastitih neuspjeha vezanih uz to. Tvrdnja da samo sprovodi zakon je licemjerna i uvredljiva za zdrav razum – ima toliko mjesta i prilika gdje bi prije trebala insistirati na poštivanju zakona a što ne bi cijelu zemlju diglo na noge.
Sami su krivi za traženje referenduma, a sad ga ne dozvoljavaju – iz neodgovornosti u još veću neodgovornost. Počela sam s pisanjem prognoze za sljedeću godinu – intenziviranje napetosti bit će toliko da najozbiljnije upozoravam političare, i one u vlasti, i one druge da paze što rade i da se prisjete tko su oni kojima moraju i trebaju odgovarati.
Jedan od scenarija da se cijela situacija brzo smiri mogao bi biti ovaj: Srbi izjave da ne odustaju od onoga na što zakonski imaju pravo, ali da, uviđajući potencijalnu opasnost od intenziviranja sukoba, pristaju na odgodu primjene zakona do 2017. godine – to je godina pogodna za rješavanje problema i prelazak na novu razinu, to je godina kad smo, ako smo već htjeli, trebali ući u EU – do tada od EU više štete nego koristi. Vlada odustaje od ploča, a Vukovarci od referenduma. Jednostavno i efikasno – samo traži odgovornost.
Naravno, sve to uz pretpostavku da svi zaista žele smirivanje situacije i korištenje energije na prave životne probleme, koji tište većinski narod i manjine jednako.
Post je objavljen 05.12.2013. u 13:47 sati.