Hmda...
Pisao sam nedavno kako me je netko malo cimnuo, trgnuo iz učmale svakodnevice.
Ona, koja živi tamo negdje podalje bila mi je bliska nekoliko dana. Dovoljno da me podsjeti na sve što mi u životu nedostaje.
A ja, razborit kao i uvijek, svjestan udaljenosti, besparice, umora od čestih putovanja, nedostatka fizičke blizine kad to jako poželiš, itakobližeitakodalje - ja sam sve to hladio.
I ohladio.
Prošlo je. Ostalo negdje iza nas. To sam i htio, da...
Htio sam se osjećati ovako prazno i pusto.
Kao kralj pustinje.
Post je objavljen 05.12.2013. u 00:22 sati.