Ok, ovo je već i previše puta ispričana priča. Ali, da mi se to ne događa osobno vjerojatno nikad ne bih ni znao za taj tzv. fenomen. Svaka osoba barem jednom u životu proživi tzv. paralizu sna da toga nisu ni svijesni. Problem nastaje kad je čovjek toga svjestan. Zadnje dvije godine čitam, tražim različita iskustva u vezi toga i na kraju ostanem zbunjen. Neki ljudi jednostavno nikome ne žele priznati što im se događa jer ih je sram i boje se da ih ne proglase ludim. Ovako, ta paraliza sna je jako neugodna, barem meni.
Znam, svjestan sam da sam budan. Čujem brata kako u susjednoj sobi urla na play station, pokušavam ga zazvati, ali jednostavno ne mogu pomaknuti usne. Ne mogu pomaknuti ni jedan dio tijela. U prsima osjećam užasnu bol, glava kao da će mi eksplodirati, srce mi ubrzano tuče. Jednostavno sam bespomoćan. To mi se većinom događa u rem stanju, prije ulaska u san ili prije buđenja. Nekad mi se jednostavno čini da ću umrijeti i opustim se, ali zbog velikih bolova u prsima, borba u meni se ponovno rađa, sve bih dao da se probudim. Par puta mi se prije ulaska u san cijelo tijelo počelo tresti, katastrofa. Najgore od svega je to što moji ukućani ne mogu primjetiti kad me ulovi paraliza jer izgledam kao da normalno spavam...
Šta je zapravo paraliza sna? Ima više teorija o tome. Ni dan danas se nije našao koji je uzrok tome. Nitko ne zna zašto se tijelo paralizira, dok je istovremeno um budan. Um zna točno što se događa, ali ne može pokrenuti tijelo. Neki kažu da je najlakše izaći iz tog stanja brzo okrećući očima. I stvarno, to nekada pomogne. Spominje se da je taj fenomen zapravo astralna projekcija, tj. izlazak iz vlastitog tijela. U siječnju ove godine mi se to navodno dogodilo, kažem, navodno jer nisam siguran. Znam da sam popodne drijemuckao, u međuvremenu je došla susjeda kod nas i imao sam osjećaj da sam u boravku, a zapravo sam spavao u svojoj sobi. Čak sam vidio svoje tijelo kako leži. No, to pripisujem smrtnim slučajem u obitelji. Valjda...Drugi pak kažu da je to napastovanje zlih demona, duhova isl. Većinom napadaju mlađu populaciju s duševnim problemima, nevjernike i ovisnike jer je njihovo tijelo najpristupačnije. Već sam rekao da me bole prsa kad me paralizira. To bi imalo smisla jer demon navodno sjedne žrtvi na prsa i guši ju. To bi znači bilo to. Nisam neki veliki vjernik, mlad sam i godinama sam se borio s depresijom. 2011god sam bio na odvikavanju o nekih lijekova i sad sam ok, ali i dalje imam paralizu. Prvi put mi se to desilo 2007god, a zadnjih par godina mi se sve češće događa. Oko 6posto svjetske populacije ima taj fenomen i baš mene nađe. Tijekom paralize ponekad mogu skroz otvoriti oči i jednom prilikom sam pored kreveta ugledao malo crno stvorenje. No, to može bit i lucidnost, mada sam prilično siguran da sam vidio to malo stvorenje. Drugi put sam gledao u tv, ali je bio tamno plav. Pukao sam i otišao na hitnu. Poslali su me na psihijatriju i rekli mi da mi ne mogu pomoći jer su provedena razna istraživanja o tome i nije dalo nikakvog rezultata. Jedino šta su mi mogli reći jest to da odem u Crkvu, što nisam učinio. Po forumuma čitam da je to astralna projekcija i da je predivno, ali meni je taj osjećaj užasan i strah me. Da bi duh izašao iz tijela, postoji neki trik, navodno. Čovjek legne na leđa, zatvori oči i zamisli špagu iznad glave i penje se po njoj. Nisam pokušao tako da... i za kraj, paraliza sna se najčešće događa kada se spava na leđima jer tada demoni imaju najveću mogućnost da zavežu tijelo i zaposjednu ga...Ova teorija o demonima i duhovima mi je nekako najuvjerivljija pošto sam najviše s tim imao problema...bilo kako bilo, želim da to prestane, želim bez straha otići na spavanje...vjerujem da je to nešto izvan ljudske kontrole, znači nešto nadnaravno, snimljen je i film o tome Inssidius...
Jedan doktor je u 19.st zapisivao svaku epizodu paralize sna i u većini slučajeva se tu radilo o demonima...navodno se 24h dnevno demoni vrte oko osoba koje će napasti. I još jedna stvar, nakon svake te epizode sam bio mrtav umoran, kao da su me pretukli...znam da moram živjeti s tim, no isto tako znam da bih volio znati točnu definiciju tog fenomena i kako se s tim nositi.
Tko vjeruje, tko ne...paraliza sna je bolna i iscrpljujuća bez obzira od čega dolazi. Možda jednog dana uspijem shvatiti kako to funkcionira i možda ću uživati u njoj, ali sad...ne, hvala.....
Post je objavljen 03.12.2013. u 20:36 sati.