Jako mi je drago, da se dogodio ovaj referendum, jer se preko njega puno toga pokazalo poput pristranosti medija. Mnoge maske su pale i sad bolje znamo na čemu smo. Bilo je, a i još uvijek ima toliko obmana, zataškivanja, zastrašivanja, nedemokratskih postupaka, ismijavanja, omaložavanja i sl., što pokazuje, da je ovo društvo bolesno, jadno i treba promjene i preporod.
Mnogi kažu, da je ovaj referendum bio nepotreban i nevažan. Ako je tako, zašto su se Vlada i provladine udruge te mediji toliko uzburkali oko toga. Da je nevažno i nebitno, svi bi ignorirali i ne bi obraćali pažnju. Itetako je bitno, jer pitanja braka i obitelji su od temeljne važnosti, možda čak važnija i od gospodarskih pitanja. Ja bi npr. radije htio imati sređen brak i obitelj, a biti nezaposlen, nego da imam hrpu love, a da su mi brak i obitelji u rasulu. Ali bitno je oboje naravno.
Provladine civilne udruge stalno govore, da se radi o diskriminaciji, zašto se brak smatra zajednicom muškarca i žene. To da je brak zajednica muškarca i žene, piše čak i u UN-ovoj deklaraciji o ljudskim pravima, članak 16, pa piše i u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, a i u Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske, koji je donio SDP za vrijeme premijera Ivice Račana. Prema tome su onda i UN-ova deklaracija o ljudskim pravima i Europska konvencija o ljudskim pravima i hrvatski Obiteljski zakon diskriminatorni, s čime se ne slažem.
LGBT osobe govore, da im se krše ljudska prava, zbog toga što im se ne priznaje istospolni brak. Ali na temelju čega drže, da imaju pravo na istospolni brak? U Austriji je bio pravni slučaj, u kojem su dva homoseksualca tužila Austriju kao državu, jer ne priznaje istospolni brak. Austrijski sud je presudio, da im se ne krše ljudska prava i da Austrija ne priznaje, da imaju pravo na istospolni brak te da Austrija to ne vidi kao ljudsko pravo.
Europska komisija nikoga ne sili, da prizna istospolne brakove, te je sve na državi kako će to urediti.
I sad kako to da je odjednom brak postao tako važan?!? Dugi niz godina, mediji se natječu kako bi omaložavali brak diveći se razvodima bogatih i slavnih i ponoseći se brojem razvoda te govoreći, kako je brak samo papir. Kada smo kod toga, govori se, da se u Hrvatskoj razvede svaki treći vjenčani par, što nije točno. Uzima se u obzir broj vjenčanih i razvedenih u jednoj godini pa ispada, da je broj razvedenih trećina od broja vjenčanih. Ali se zaboravlja na sve one, koji su se vjenčali prijašnjih godina i koji su još uvijek u braku. Kada se stavi u omjer broj svih vjenčanih u Hrvatskoj bilo koje godine i broj razvedenih, puno je manje od 30%.
Meni je zgrozila pristranost medija u Hrvatskoj, oko kampanje prije referenduma, a što se nije promijenilo ni sada. Opcija protiv je dobivala otprilike tri puta više prostora i o njima nije bilo nijedne jedine kritike. Dok se o opciji za, govorilo minimalno i uglavnom negativno, podcjenjivajučki, omaložavajući itd. Posebno me razočarao HRT, za koji svi plaćamo preplatu pa imamo pravo i utjecati na program. Informativne emisije HRT-a bile su toliko pristrane, da mi je bilo muka svaki put kada sam ih gledao, pa sam i odlučio, da neko vrijeme neću ih ni gledati. I čak se HRT pohvalio kako je bio nepristran i kako je odlično izvještavao o referendumu! Ja se s time duboko ne slažem. Izdanja EPH-a, kao što su Jutarnji, Globus, Slobodna Dalmacija bolje je i ne spominjati. Makar sam ih čitao prije i bili su mi jako dragi, odlučio sam totalno ih bojkotirati i više niti kupujem njihova izdanja ni ih čitam preko interneta i mogu reći, da im je od tada život ljepši. A što reći o indexu.hr, koji je poslije referenduma oskrnavio hrvatsku zastavu i grb i prevršio svaku mjeru.
Zagovornike referenduma, čak se uspoređivalo s nacistima i fašistima. Došlo je do toga, da je čak europska udruga rabina reagirala i izrazila negodovanje, što se simpatizere referenduma uspoređuje s nacistima te je izrazila potporu referendumu.
Nevladine organizacije civilnog društva kao što su: GONG, BaBe, Iskorak, Kontra i mnoge druge za koje većina građana ne zna ni ime, pokazale su, da su provladine organizacije, jer idu niz dlaku s Vladom, financirane su iz državnog proračuna i dobivaju plaću, zbog promicanja liberalnih, sekularnih ideja u društvu. Oni su iz državnog proračuna dobili puno više, nego što košta referendum. Na stranici udruge Vigilare, piše da su dobili 112 milijuna kuna od države. I Dinamo dobiva još više, pa je onda cijena referenduma puno manja u usporedbi s time. Uostalom, svi ti potrošeni novce preko poreza opet će se vratiti u državni proračun, a velik dio novca dobit će hrvatske tvrtke, kada oni koji su dobili taj novac, odluče ga potrošiti u trgovini.
Vlada je činila što god je mogla, da do referenduma ne dođe, makar je referendum ustavno pravo građana. Prvo su rekli, da neće biti dosta 380 000 potpisa, ali skupilo se gotovo dvostruko više. Zatim im je trebalo 3 mjeseca, da provjere listiće. Željeli su, da Hrvatski sabor da konačnu riječ nakon refrenduma, nazivali su referendum diskriminatornim i protiv ljudskih prava, ali ništa im nije uspjelo, da do referenduma ne dođe. Protivnici referednuma bili su jako maštoviti, smišljajući kako da ga zaustave, ali jednostavno nisu mogli. Što reći o Peđi Grbinu, koji je puno puta krivo procijenuio zakone i ustav pa je dobio packe od Ustavnog suda.
Mediji su gurili ideju, da iza svega stoji politička stranka Hrast. Da li je logično, da marginalna politička stranka, koja na lokalnim izborima dobije 25000 glasova u cijeloj Hrvatskoj, uspije prikupiti 750000 potpisa građana u dva tjedna?!? To ne bi mogli ni SDP ni HDZ zajedno.
Vlada je pokazala koliko im je do poštivanja zakona. Kada im neki zakon paše kao zakon o dvojezičnosti, onda će ga se držati do zadnjeg slova, a kada im ne paše poput Lexa Perković i referenduma, bit će jako maštoviti, kako da nađu rupe u zakonu.
Ako nam je toliko silno stalo do prava manjina, zašto se borimo samo za prava LGBT osoba. A što je s borbom za prava beskućnika, djece s posebnim potrebama, umirovljenika, branitelja, obitelji s puno djece, azilanata, stranaca, Roma i mnogih dr.? I oni su manjine. Da li su LGBT osobe najvažnija i jedina manjina u Hrvatskoj?
Željku Markić se napadalo na razne moguće načine. Niti jedna udruga za ženska prava niti jedna pravobraniteljica nisu ni pisnule. Toliko o njihovom radu.
Vesna Pusić je izjavila, da bez obzira tko što misli o referendumu, neka glasa protiv. To puno govori o demokraciji, slobodi mišljenja i pluralizmu.
I na kraju je premijer izjavio, da neće biti novih referenduma! Toliko im je stalo, da čuju glas građana. Ignoriraju prosvjede poljoprivrednika, prosvjede liječnika, prosvjede u Zračnoj luci Zagreb, to ih se kao ne tiče. Time su pokazali, koliko im je stalo.
Ovo društvo treba temeljitu obnovu. Trebamo još puno naučiti o demokraciji, pristojnom ponašanju, kulturi ponašanja i toleranciji. Tolerancija prema istomišljenicima, a ismijavanje, podbadanje, omaložavanje, vrijeđanje onih koji misle drugačije od nas nije tolerancija. Svatko neka krene od sebe. LGBT osobe imaju pravo na život, pravo na nenasilje i toleranciju, ali nemaju pravo ukinuti brak i obitelj kakve su danas. Valjalo je oduvijek, valja i sada. Što se mene tiče mogu dobiti registrirano partnerstvo, ali neka ne potkopavaju brak i obitelj, jer sam vidio video u kojem jedna LGBT osoba govori, kako je cilj ukinuti tradicionalnu obitelj, a drugi su joj pljeskali. Jedno je boriti se za bolji položaj LGBT osoba što pozdravljam, ali uništiti postojeću tradicionalnu obitelj i brak nikako ne mogu odobriti.
Post je objavljen 03.12.2013. u 14:36 sati.