Marketing
Posao kao inspiracijao inspiracija
Većinu inspiracije dobijem na poslu. Radim kao konobarica. S praksom sam počela raditi taj posao sa 14 godina (nisam konobarica po zanimanju).
Na mjestima gdje sam radila šefovi i šefice su bili svakakvi, o gostima da i ne pričam...Trebam li govoriti kako bi moja sadašnja šefica bila najsretnija kad bi radila u jeftinim minjacima i to polugola. Smatra da bi tako bio veći promet, ali ne brinite se, s obzirom na količinu robe koju imam na sebi kad radim, u rangu sam sa časnim sestrama.
Kafane su prepune nesretnih ljudi. Bar mi se tako čini. Češće dolaze muškarci nego žene i doživjela sam svašta. Od toga da me gosti u jednoj smjeni 5x zovu na kavu, večeru itd., do bračnih ponuda, i ponuda za sex (Pula, cijena nije bila bitna, samo da im dam).
U Hrvatskoj vlada nezaposlenost. Nema se para, al' za kavu i cigare se uvijek nađe. U popodnevnoj smjeni o alkoholu da ni ne govorim. Pun bar samaca i oženjenih muškaraca raspoloženih za druženje, pivo, pelinkovac i sl. I ja kao žensko razmišljam. Što ako jednog dana moj muž bude jedan od onih muškaraca koji će trošiti pare na piva, pelinkovce i „zabavljanje“ konobarica?!
No, stavimo to u drugi plan. Dakle radim kao konobarica, točim alkohol. I svjesna sam da će ti ljudi kasnije sjesti za volan. Što ako se toj osobi (nedajbože) nešto dogodi?! Ako skrivi neku nesreću, ubije nekog, netko ubije njega?! Ja sam ta koja je točila alkohol. Ja sam ta koja primam plaću od točenja žestica, bezalkoholnih pića, kave... moja šefica voli promet u kasi (što blokiran, što neblokiran, privatnica je) i uopće ne razmišlja o tim stvarima.
Da,... to je „prokletstvo“ nas konobara. Radiš da bi zaradila/o kakvu takvu plaću, a ljudi te zajebavaju zbog jedne kockice leda, kave s toplim mlijekom u kojoj ima, eto malo pjene,...
Studiraš da postaneš netko i nešto. Na faxu te, izmeđuostalog, uče stvarima koje ti nikada neće trebati, a ti u međuvremenu konobariš. Dižeš se u 4 i po ujutro da bi išla/o na posao, radila/o svakodnevne inventure, kuhala/o kavu ljudima koji već imaju 2 promila od sinoć, uglednoj gospodi, slučajnim prolaznicima, usamljenim osobama koje nemaju s kim piti kavu,...trpila/o svakojake ponude, razgovore, žaljenja...
I tako čekaš da postaneš netko i nešto i da jednog dana bude bolje, i nadaš se da ti muže neće biti kafanski čovjek ili još gore da ti ne postaneš jedna/an od onih usamljenih srca koji nemaju s kim piti kavu...
(slika preuzeta sa:http://www.njuskalo.hr/slike/staro-vino-birtija-oglas-4853383)
Post je objavljen 03.12.2013. u 08:00 sati.