misao dana;
"A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!"
1 Kor 15, 57˙
meditacija dana
Meditacija uz prvi tjedan Došašća - Isus dolazi – čekajmo!
Gospodine Isuse, sve mi ovih dana govori o tebi. Ti dolaziš; dolaziš ponovno da nas podigneš, dolaziš uvijek iznova da nas sjetiš da si tu, da nas nisi zaboravio. Dolaziš jer si tako odredio i jer si tako najavio. A svojima si rekao da čekaju. Tvoj je dolazak za ovu zemlju uvijek iznenađenje. Bez obzira koliko se čovjek pripravljao, bez obzira koliko dugo čekao, tvoj je dolazak uvijek iznenađenje za sve ljude.
Iznenađuješ zato što svojim dolaskom nadmašuješ sva ljudska očekivanja. Iznenađuješ, jer dolaziš drukčije nego što to čovjek u sebi zamišlja. Iznenađuješ obične ljude i mudrace svih vremena, jer nitko ne može istinski domisliti tvoj dolazak niti ga može staviti u kalupe ljudskih računica.
Tako si, Isuse, iznenadio i svoje suvremenike prvim, povijesnim dolaskom kad si se rodio u Betlehemu. Nitko te nije tako očekivao. Očito je da su ljudi, i pored stoljetnih priprava, bili nespremni da te dočekaju. Čekali su te, ali na drukčiji način i zamišljali u drugom obličju. A ti si došao u siromaštvu i krhkosti čovjeka, u nejakosti djeteta. To je bilo previše za sve ljude onog vremena. Zato te nisu znali dočekati, nisu te znali prepoznati.
Dolaziš i dalje kroz povijest. Svojoj Crkvi, svojim učenicima dolaziš u znakovima koji su tako siromašni i maleni da smo skloni ne prihvatiti te na taj tvoj način. Dolaziš nam u pričesti, u kruhu života, a tako se često dogodi da ne marimo za tu hranu od koje se živi. Dolaziš nam u ruci svećenika i molitvi Crkve, a mi bismo radije na neki drugi način osjetili olakšanje savjesti opterećene krivnjom. Dolaziš nam u pomazanju uljem, u položenim rukama, a mi te ne prepoznajemo. I danas je moguće da te ne vidimo!
Kako ćemo te tek moći prepoznati i dočekati kada dođeš kao Sin Čovječji u slavi? Hoćemo li te prepoznati? Jesmo li dovoljno budni da nam ne izmakne ta životna prilika? Ti nam čak daješ i neke upute, ali znademo li ih pročitati i budno čekati, bdjeti da te prepoznamo – prema onoj tvojoj: «Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili»? Želim čvrsto povjerovati da bih te čekao budno: ti si u svakom siromahu, u svakom bližnjem. Spašen, ljubavlju okružen čovjek – to je slava Božja, to si ti u slavi! Želim, Isuse, to vjerovati, da bih te mogao neprestano budno čekati, da ne bih bio kao nerazborit domaćin koji zbog nebudnosti dopušta da mu tat okrade kuću. Želim te čekati budno i prepoznavati neprestano, da bi i onaj naš posljednji, sudbonosni susret mogao biti u radosti. Ne želim ostati po strani, kao Noini suvremenici, ili kao oni koji će biti ostavljeni jer nisu znali dočekati Sina Čovječjega. Nauči me, Isuse, bdjeti, da bih te dočekao u radosti i slavi!
O DOŠAŠĆU
S prvom nedjeljom došašća započinjemo novu liturgijsku godinu. Neki kažu da je liturgijska godina najbolji duhovnik, jer nas ona vodi Isusu Kristu najizravnije: slaveći otajstva Njegovoga života ili ona koja su vezana uz Njegov život te na njega upućuju. Živjeti liturgijsku godinu značilo bi u slavljima Crkve živjeti duboku povezanost s Isusom Kristom. Mogli bismo reći da nam Crkva u liturgiji daje mogućnost da od našeg vremena učinimo Božje vrijeme, ili – još Bolje – da dopustimo Bogu da Njegovo vrijeme postane naše. U Isusu Kristu, Bog koji je vječan, bezvremenski, nama daruje svoje vrijeme. Vrijeme koje Bog daruje čovjeku – jednostavno ali duboko kaže Papa Benedikt – vrijeme je spasenja. Iz toga jasno slijedi da je vrijeme već u sebi dar Božje ljubavi čovjeku. Zato kršćanin nije onaj koji treba ubiti vrijeme, pobjeći, nego je onaj koji zna da je njegovo vrijeme otkupljeno i da Bog, koji neprestano sve čini novim, prolazi kroz našu povijest.
Došašće je najkraće vrijeme crkvene godine, ali ono nosi naslov jako vrijeme. Glavne karakteristike došašća, uglavnom su nam poznate: vrijeme budnosti, iščekivanja… temeljno iščekujemo drugi Kristov dolazak, Njegov pojavak u slavi. Neposredna usmjerenost došašća na blagdan Božića, kojim to vrijeme završava, otkriva smisao i tumači značenje došašća. Iako je vrijeme iščekivanja, ono je vrijeme sigurnosti i znanja da je Bog kojega čekamo već uistinu došao; On je Bog s nama.
Zato iščekivati ne znači ne živjeti ispunjeno ovo vrijeme sada. Nije smisao došašća u tome da ono prođe. Ono jest vrijeme Božje prisutnosti. Ono je vrijeme nade ne zato jer je usmjereno nepoznatom, nego zbog sigurnosti da je Bog s nama, da je došao i da će opet doći u slavi.
Došašće kao da obuhvaća čitavu povijest spasenja. Kao vrijeme u kojem se spremamo za Božić, u kojem slavimo Boga koji je došao i kao vrijeme u kojem iščekujemo drugi Kristov dolazak u slavi, vrijeme u kojem Bog konačno dolazi, došašće postaje istinska punina vremena; kao da sva povijest staje u došašće, i ona prošla, i ona buduća…
Došašće nam pokazuje da povijest nije puki zbroj događaja. Povijest je neprestani Božji hod prema nama…
Zato je liturgijsko vrijeme došašća izvrsna prilika da malo dublje razmislimo o našem vremenu, tj. o našoj osobnoj povijesti, o našoj situaciji, ali ne onako kako to često činimo: gledajući samo na sebe, nego gledajući – recimo to tako – “očima Došašća”. Došašće nas poziva da mislimo na Boga koji je postao čovjek radi našega spasenja. Zbog toga, Došašće je vrijeme koje nas poziva da promišljamo o sebi, o tome što za nas uopće znači da je Bog došao radi našega spasenja? Što je za nas spasenje? Od čega nas Bog spašava? Ovdje se ne radi o tome hoće li netko u ovome trenutku (moći) dati točan odgovor. Radi se o okrenuti se Bogu, o vjerovati da istinska bît našeg života nije u nama, ne dolazi od nas, nego je u Bogu. On je izvor, središte i konačno odredište čitave povijesti, a tako i našega života.
Naš zemaljski hod je kao jedno međurazdoblje od Boga do Boga. Od Boga dolazimo, Bogu se na kraju i vraćamo… Ali naš zemaljski hod je također vrijeme Boga koji je na putu prema nama (von Balthasar)… To je naša utjeha! Iskoristimo, stoga, ovo vrijeme… ne samo vrijeme došašća, nego naše zemaljsko vrijeme da naučimo događaje našega života, našu povijest gledati kao vrijeme Boga koji neprestano dolazi…
Na to nas poziva i evanđelje koje kaže: »Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi«.
I ove su riječi utjeha. Bog dolazi kao kradljivac znači da iznenađuje… Koje li divote! Bog želi i nas iznenaditi! Možda smo se prestali nadati… Možda više ništa lijepa ne očekujemo… Evo nam izvrsne prilike da ovo došašće postane vrijeme nade za nas; da povjerujemo da je Božja ljubav dosjetljiva i da se dopustimo iznenaditi od Boga…
Dođi Gospodine Isuse! Maranatha!!!
Svetac dana
Sv. Bibijana
Kao pripadnica nadasve ugledne rimske obitelji iz vremena upravitelja Apronije, Bibijana je bila progonjena te je podnijela mučeništvo poradi vjere.
Otac Flavijan umro je u progonstvu, dok je majci odrubljena glava. Mlada Bibijana podnijela je muku tamnice zajedno sa sestrom Demetrijom, u međusobnu hrabrenju.
Demetrija je preminula za vrijeme okrutnog ispitivanja, dok se Bibijana uspjela, velikom snagom duha, suočiti s još nekoliko teških mjeseci utamničenja, za vrijeme kojih ju je Apronije podvrgavao najrazličitijim pogrdama, kako bi je naveo na odreknuće vjere. Tako ju je bezuspješno zatočio u ćeliju s jednom zlom ženom, stanovitom Rufinom, kako bi je ova svratila na zlo.
Bibijana je, međutim, svoju čistoću očuvala neokaljanom. Mirno je podnijela i posljednje okrutno mučenje: nesmiljeno bičevanje, kojemu je naposljetku i podlegla.
Malo odmori
Vino
- konobar, imate li vino što ste nam preporučili prošlog tjedna!
- razumije se da imam, gospodine.
- onda nmi molim vas donesite pivo.
Nakana današnjega dana u molitvi i žrtvi je za naše mlade , da osjete snagu Kristovih riječi, u ovom vremenu došašća da budu budni na poziv Kristov.
Neka va je radost i blagoslov današnjega dana, vaš don Marin
Post je objavljen 02.12.2013. u 08:43 sati.