Mogla bih ti reći da je dobro.
Mogla bih sasvim ozbiljnog lica priznati
da, sretna sam iako mi nutrina zebe.
Mogla bih izgledati ludo zaljubljena,
jer glumac u svakom od nas čuči
čekajući pravi trenutak slave.
Uporno se uvjeravam da stvarnost blista,
da osjećaji nisu izgubili početnu draž.
Osmjehom te dočekam
samo kako bih izbjegla pitanje čuđenja:
„ Zar nešto nije dobro?“.
Ne bih ti mogla odgovoriti tada
kako polako nestajem iz tvog života,
kako brišem tragove iako mostove
još uvijek ne rušim.
Ne bih ti mogla objasniti da ljubit ću te
sjećanjima i slikama pomno spremljenim.
Ne bih ti znala mirno i jasno reći
što se to prelama, što mijenja,
da li u meni, u nama ili tek vrijeme donosi svoje.
Mogla bih ti reći dobro je,
a istinu zadržati kao odstupnicu za sutra,
za prekosutra, za nadolazeće neminovno.
01.12.2013.
Post je objavljen 01.12.2013. u 10:38 sati.