Svima je jasno da se u ovoj zemlji ništa ne događa bez blagoslova i znanja politike. Koliko je u zadnje vrijeme jak utjecaj te prijetvorne i prevrtljive mrcine, manifestira se i na meteorološkom planu- ni magla se ne može spustiti bez volje i djelovanja iste. Da ne govorimo o tome da se ne može nacrtati niti zebra na cesti bez odobrenja nekog bilmeza iz općine. A on će potpisati tek kada se jedna zebra stavi njemu u spavaću sobu. Na pod, ne u krevet. Bez amenovanja kakve grupice referenata iz Ministarstva poljoprivrede nemoguće je iz EU fonda dobiti subvencije, niti za kvočku, niti za jaja ispod kvočke. Oni prvo osnuju komisiju, komisija predloži povjerenstvo, povjerenstvo utvrdi članove za izvid situacije. Onda se utvrdi posebna komisija, koja za cilj ima utvrditi treba li uopće kvočka sjediti na jajima, ili će biti dovoljno ubaciti nekoliko dopuna zakona. Proces završava tako da od jaja postanu mučci, a kad se kvočki utvrdi njezina zadaća u novom gospodarskom programu, poispada joj perje i skrene slabašnim umom do kraja. Referenti se slavodobitno vrate u urede i zaključe kako su na pravom putu ustrojstva novih pravilnika i još poletnije prionu donošenju propisa o stvarima koje poznaju kao jazavac Pitagorin poučak.
U toj cijeloj priči s politikom problem je impotentnost gospode političara, na svim područjima na kojima se očekuje rast nečega. Ništa nam se ne diže, motivirali mi to stranom valutom ili afričkom šljivom. Na sveopće čuđenje u cijelom svijetu, i to ne samo pjesnika, padamo kroz sve paralelne depresije. I kad odahnemo jer smo dotakli dno života, ispostavi se da imamo života više od mačke. I u svakom nam je jednak horoskop. Da je sve u nas stvar semantike, zaključili smo nedavno, na pitanju nadolazećeg referenduma. Tako se je i premijer mudro dosjetio nazvati naše impotentne dosege pada rastom. Negativnim. Tom svojom umnom i jezičnom bravurom, a i samim konkretnim učinkom, učinio je svoju suprugu najsretnijom ženom u državi.
Već pomenuti referendum je, također, stvar politike. Tako nam dolazi sa svih strana. A malo je stvar i bezobrazluka. "Za" će na referendumu podržati političke stranke desnice, konzervativci naši i demokršćani, što god to kod nas označavalo. Oni su za brak čvrsto definiran: muško + žensko. Jedan na jedan. Da se zna tko u kući nosi hlače i piša stoječki. Svi su oni takav brak već živjeli. HDZ kao glavni muž u braku je bio sa svim iole važnim gospođama iz tog miljea. HSP, HSPAS, DC, HSS. Ova posljednja gospođa slovi za dosta prevrtljivu udavaču, jer se već preudavala u susjedno selo, ali su ju otamo protjerali. Svi su ti brakovi bili jedan na jedan. I završavali tako da je mačo tip vrlo brzo potrošio jednu damu, pa uzeo drugu. No to je sve po pravilima tradicije i temeljnih hrvatskih vrijednosti- sve ostaje unutar naša četiri zida.
"Protiv" će u ovoj priči biti swingerski klub, koji je svoj brak utemeljio na načelu koj koga stigne. SDP si voli misliti kako je on muškarčina u tom klubu. I to ne ona zatucana, zadrta, zaostala, kao kod ovih. Nego kozmopolit, svjetski čovjek, kultura, bečka škola. Otto Barić, ne konjušarska. Upoznat sa takvim liberalnim kretanjima po cijelom svijetu. Teoriju je savladao iz svih kuteva, samo nešto instrument slabo koristi. Pa se njegove dame moraju osloniti na vlastite snage. I zbog toga nisu sretne. Potvrdu toga su dobile neki dan od studentskog kapelana. Neke bi i rastavu, ali se opet boje što će selo reći.
Što se tiče rezultata samog referenduma, velika je šansa da će dobiti oni što su "Za". Referendum je u nedjelju, kada velik dio Hrvata, oko 85%, pohodi crkve. Kad se ta silna masa izlije iz hramova gospodnjih, odnijeti će one preostale malobrojne koji su protiv. Jer, i crkva je u tom taboru. Čak i predvodi sve to. Tu nastaje i jedan mali paradoks. Uz rame dičnih muževa s političke scene, iz crkve se priključuju i muškarci u haljinama. Da nešto brane drugim muškarcima.
Oni koji su "protiv" za sebe isto tvrde da su u većini. Njihov je problem što oni tu većinu ne dokazuju tamo gdje se broji, u biračkoj kutiji. Jer, na njihov izlazak na izbore utječe više faktora nego na slovenski svemirski program. Ako je lijepo vrijeme šeću, beru cvijeće, beru gljive, jedu gljive, psuju gljive. Ako je ružno vrijeme, boje se prehlade, gripe, šmrkavosti. Ko hrđava sablja.
A ovi "za" disciplinirani su kao na Dugom maršu. Zato Bandić i maršira duže nego drug Mao.
Najviše me, ipak, zanima kako će biti uređeni stožeri u kojima će jedni i drugi čekati rezultate. Dekoracije, plakati, zakuske, poznate i nepoznate njuške. I ono najvažnije, glazba. U stožeru "za" gospođa koja je cijelu priču i pokrenula, koordinirati će zborom Udruge nemasturbirajućih u njihovoj svevremenskoj obradi hita "Can't touch this". Kao politički gost bi im se mogao pridružiti i bivši ministar prometa izvedbom hita "Ima jedna duga cesta"...
U stožeru "protiv" oriti će se najveći hit njihovog prikrivenog simpatizera "Vratit će se Ivan s tisuću momaka"! A na bis idu stari tradicijski LGTBQ napjevi "U mog strica osam kobasica" i "U mog baće poderane gaće".
Spektakl je zagarantiran!
Post je objavljen 28.11.2013. u 21:51 sati.