Marketing
Bez razmišljanja ZA, ali zašto????
Zadnjih dana gotovo sa nevjericom čitam i gledam omiljene mi medije, uvjetno rečeno lijeve orijentacije (90%), kako sa velikim žarom nasrću u ešalonima na jedno obično i ljudsko pitanje, a to je upravo ovo pitanje koje nam se nudi na referendumu 01.12. ljeta gospodnjega 2013-toga. Mnogo puta mi je u prošlosti padalo na pamet kako se zaštititi od onih koji u ime takozvanih civilizacijskih vrijednosti i stečevina žele sebi priskrbiti ono što im po svim prirodnim zakonima ne pripada. Jeza me hvata kad pomislim da bi se istospolnim zajednicama dozvolilo posvajanje djece i da se ta i takva zajednica može nazvati brakom. Zamislite pitanje u školi:
-Kako ti se zove tata?
-PERO
- A kako ti se zove mama?
-ANDRIJA, bogare ti, što me pitaš gluposti.
Uzmimo dobronamjerno, da se tome nijedno dijete u razredu ne bi nasmijalo, ne mogu ni zamisliti osjećaj djeteta kojemu bi se takvo pitanje postavilo, poglede ostale djece u razredu samo zbog toga što su njihovi nazovi očevi ili majke odlučili to u njihovo ime i oduzeli im pravo na prirodnost poimanja ljudskog bića, te naravan slijed odgovora na gore postavljeno banalno pitanje, tko ti je mama, a tko tata.
Moja tolerancija prema ljudima koji su drugačije seksualne orijentacije sa ovakvim poimanjem stvarnosti ničim se ne dovodi u pitanje. I sama zakonska regulativa štiti istospolne zajednice i regulira njihova prava. Znači oni su tu, nitko ih ne proganja, a niti bih bio sretan da živim u takvoj zemlji.
No nikako mi ne ide u glavu zašto bi nekome smetalo nešto tako prirodno, a to je istina o braku kao prirodnoj zajednici žene i muškarca. Brak je temelj opstojnosti svake države i njezinog identiteta, a tradicija i običaji se čuvaju u obitelji i prenose s koljena na koljeno. Brak ima i svrhu obnove populacije i na kraju ovakvoj zajednici daje prednost pred svim drugačijim zajednicama, jer bez njega, ljudska populacija bi odumrla, a i sama opstojnost jedne zemlje, a pogotovo Hrvatske bi bila ugrožena do neslućenih razmjera. Kao da nam nije dostatan mortalitet koji imamo i bez igranja mame i tate između osoba istoga spola?!
No, da skratim ovu besjedu. Na ovaj kratki osvrt su me nagnali mediji, moram li naglasiti, koje redovito pratim i čitam, ali mi nikako ne ide u glavu zbog čega bih se ja ili onih 700 000 ljudi koji su dali glas za održavanje referenduma o braku, trebao osjećati kao fašista ili ne daj bože osoba koja mrzi pedere ili lezbe, ili ti ga skraćeno LGBT zajednice.
Ljudi moji lijepi, bez obzira sa kime navečer liježete, ljubite se i volite. Ono što imate nitko vam ne može oduzeti, jer to nisu stvari koje se mogu regulirati zakonom. No da BRAK kao instituciju treba zaštiti najjačim pravnim sredstvom ove naše napaćene domovine je na žalost gorka istina i jedina moguća odbrana od ljudi koji nemaju osjećaj gdje završava njihova sloboda, a to je po mom skromnom mišljenju granična linija kad netko ulazi u prostor tuđe slobode.
Na kraju dobronamjerni i kratki zaključak! Za referendumsko ZA se odlučujem zbog opstojnosti tradicionalne obitelji i njezine vrijednosti, zbog hrvatskog naroda, koji više jednostavno nema pravo na greške u svojoj povijesti, a sutra budućnosti, te zbog prirodnog nagona za prostom reprodukcijom, jer ako nam Pero i Andrija budu i mama i tata, hebli smo majku, neće nam imati za 20 godina, ako budemo živi, nitko ni kruh i mlijeko donijeti iz trgovine. Jednostavno rečeno, Pero i Andrijana mi ljepše uhu zvuči. 
Post je objavljen 27.11.2013. u 20:53 sati.