Kad su moji sinovi bili maleni dječaci uvijek sam pronalazila načine kako da ih navedem na neku igru u kojoj ja ne moram sudjelovati, kako bih mogla odraditi nešto drugo... važnije, npr. skuhati ručak ili pospremiti kuću.
To je obično bilo slaganje legića, bojanje bojalica i slično . Nisam bila baš vješta u toj vrsti manipulacije, jer tražili su punu pažnju, pa sam ih na kraju ipak morala uključiti u ono što radim. U to vrijeme sam sa zavišću gledala roditelje koji su uspjeli smuljati djecu i objasniti im da je nešto drugo puno napetije od onoga što roditelji rade u tom trenutku. Danas mi više nije žao zbog toga što su bili toliko zahtjevni, jer su to danas prilično samostalni dečki koji znaju raditi svašta i uspješno se snalaze u novonastalim situacijama.
Ovo nije tema o roditeljstvu.... tek sam malo odlutala... jer sam se osjetila kao dijete koje „stariji“ pokušavaju nagovoriti da mu je nešto drugo napetije od onoga što mu je doista napeto.
U zadnje vrijeme nema baš šarenih tema među ljudima. Svi sa velikim zanimanjem, s puno strasti raspravljaju o pravima homoseksualaca u Hrvatskoj i referendumu koji će se održati sljedećeg vikenda.
Ostavila sam par komentara na tu temu u blogozajednici, nisam napisala svoju, ni neću.
No, ovo ludilo oko referenduma moram spomenuti kako bih otvorila neka pitanja koja me muče, a za koja teško pronalazim sugovornike.... jer puno je napetije razgovarati tko koga ševi i na koji način, a još napetija je spoznaja (privid) da zaokruživanjem nekog odgovora na listiću dobivamo moć odlučivanja da se tamo neki ljudi ipak ne mogu ševiti kako i s kim žele... jer eto, mi ćemo mi ih kazniti, mi ćemo im objasniti kako oni trebaju živjeti.
Po gradu su jumbo plakati, mnogobrojne emisije na TV-u, sučeljavanja onih koji različito misle, estradnjaci, oglasili su se crkvenjaci, strastveno su se uključile političke stranke, pa i sama vlast. Gledam, čitam.... i ne mogu vjerovati. Koliko li je to samo životne strasti i žara zadnjih dana oko ove teme..... da smo se spojili na toplane mogli smo se grijati cijelu zimu na tu energiju. Ipak... čini mi se da je uzalud potrošena i da se na tom ognju baš nitko neće ogrijati.
No u toj masi komentara i reakcija jednu bih izdvojila kao meni najbližu i najbolju.... a kad je Vlada odreagirala baš na taj komentar postala sam svjesna da je to doista jedini ispravan pristup ovom ludilu.
25. studenog, u Židovskoj općini Zagreb održana je konferencija za novinare, tj. Šoa akademije. Gospodin Žarko Puhovski izjavio je da su Zoran Milanović i Željka Markić na istoj strani i da samo na ovaj način mogu pridobiti dio javnosti koji žele na svoju stranu. Istaknuo je kako je Vlada mogla u protekle dvije godine svaki petak u Saboru napraviti sve potrebne izmjene koje bi onemogućile da dođe do ovoga, ali nije i u konačnici nisu tražili mišljenje Ustavnog suda. Nisu poduzeli što su trebali, a to što sada tvrde da su oni protiv, jest pranje nečiste savjesti.
Vlada.... koja je inače poznata po ignoriranju, na ovu izjavu reagirala je brzim priopćenjem: „Vlada nema nikakve nadležnosti nad referendumom, pa tvrdnje poput ´Markić ruku pod ruku s Vladom gura referendum´i slične, navedene u članku, jednostavno nisu točne.“
Svi se snebivamo jer će nas taj referendum koštati 48 milijuna kuna, a kojih odavno nemamo, no posudili smo... pa ćemo na grbači naše unučadi, koja će taj dug vraćati odigrati i ovaj igrokaz.
Svima nama se čini da se radi o velikoj lovi, pa preračunavamo na što se sve pametno ona mogla utrošiti, ali kad malo bolje promislimo o izjavi gospodina Puhovskog, pa čitamo zadnjih dana sve one sitne tekstove koji su u sjeni referenduma postaje nam jasno da je to sitna lova za ono što će naši pravi gospodari (oni iz sjene) s njom kupiti. Zabavljaju nas gluparijama, da bi progurali stvari koje su nam od životne važnosti i na kojima će dugoročno debelo zaraditi.
Što se to potiho zbiva u društvu... a na tu temu nema puno tekstova po portalima, nema sučeljavanja, reakcije crkvenjaka, spotova političkih stranaka i estradnjaka?
Pregovori sindikata i Ministarstva rada krenu – pa stanu. Raspravljaju likovi tamo o nekim napornim temama... a nama se to baš i ne prati.... jer je puno napetije homićima krojiti život, čitati u kojoj su fazi Seve i Milan... a ni suđenje Sanaderu i hapšenje Vidoševića nisu loše teme.
Sindikalci nam se ionako već odavno ne sviđaju.... navodno ne rade ništa, navodno su u dogovoru sa svim vlastima, ma svaštanešto ružno smo mi već o njima čuli.... a sve iz istog izvora, iz kojeg inače volimo pratiti vijesti koje gazde biraju za nas.
Zakon o radu je pao i prije ovih izmjena koje očekujemo.... SDP aktivno sudjelovao u akciji prikupljanja potpisa za referendum protiv izmjena ZOR-a, svoj potpis je dao i Zoran Milanović.... no dolaskom na vlast naglo je promijenio mišljenje.
Vlada je na mala vrata već promijenila ZOR i to donošenjem Zakona o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata, a u kojemu su nas obavijestili da „s danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti odredba članka 262. Zakona o radu.“
Tako je niiži zakon degradirao viši, a brisanjem navedenog članka ZOR-a ostali smo bez produžene primjene kolektivnih ugovora.
To je bila predigra.... a prava akcija je upravo u tijeku.... tamo negdje... iza kulisa....
Vladajući nam neistinito tvrde da je ZOR uzročnik sadašnje gospodarske krize i prepreka novom zapošljavanju i investicijama, a sve to je razlog zbog kojega ga treba mijenjati.
Planirane izmjene:
Omogućio bi se otkaz trudnicama i drugim zaštićenim kategorijama radnika u slučaju da poslodavac ide u likvidaciju.
Kod poslovno i osobno uvjetovanog otkaza brisana je obveza traženja drugog posla za radnika.
Nema više obveze izrade programa zbrinjavanja viška radnika. (ostaje tek obveza savjetovanja s radničkim vijećem ili sindikatom o zbrinjavanju viška radnika).
Predviđena je mogućnost da radnici odlukom poslodavca moraju raditi i 56 sati tjedno, uz potpisivanje posebnog pristanka.
Agencija za privremeno zapošljavanje, umjesto dosadašnje jedne godine može „iznajmiti“ radnika drugoj firmi i do tri godine, pa čak i duže ako postoji kolektivni ugovor između Agencije i sindikata. Radnik u toj situaciji može biti lošije plaćen od ostalih radnika kod poslodavca, može raditi i za minimalac ako je tako uređeno kolektivnim ugovorom.
Otkazni rok ulazi u vrijeme bolovanja, kao da radnik može birati vrijeme kada će se razboljeti.
U planu je i Zakon o povremenim poslovima, a koji bi dopustio da se jednostavni poslovi rade tako da naručitelj posla kupi kupon, pomoću kojeg uplaćuje plaću i doprinose. Na taj način se teško zapošljivom i najugroženijem sloju nezaposlenih mogućnost sklapanja ugovora o radu svodi na minimum.
Ne zaboravimo da nas očekuje i novi Zakon o mirovinskom osiguranju u kojemu se granica za starosnu mirovinu i za muškarce i za žene podiže sa 65 na 67 godina, kao što se podiže i granica za prijevremenu mirovinu sa 60 na 62 godine.
Ove teme su nam od životne važnosti... SVIMA! Zaposlenima, nezaposlenima, umirovljenicima, školarcima, studentima, tek rođenoj djeci i onoj koja će se tek roditi.
Stvari neće krenuti na bolje same od sebe. Za naša prava se neće izboriti nitko drugi... to je naša dužnost.
Hoćemo li i dalje spavati, a onda ćemo se odjednom zbunjeni probuditi i zaprepašteno pitati kada su se sve te promjene dogodile i kako je to uopće moguće?
Jesmo li spremni uložiti istu ovoliku energiju, koju smo uložili oko ovog referenduma, za borbu protiv namjere vladajućih da obesprave radnika-građana, da nas pretvore u potrošnu robu, bez ikakve sigurnosti i zaštite, a sve radi pogodovanja krupnom kapitalu?
Ili nam sve to doista nije važno.... dok ima igara koje netko drugi smišlja za nas?
Post je objavljen 27.11.2013. u 20:05 sati.