Kulturni centar MESOPOTAMIA INTERNATIONAL POETRY DAY 2013
Kako da ti kažem
da ovo jutro nije važno,
kad dobro znaš da lažem
i nije me briga što lažem drugima,
jedino me boli što kiša natapa moje lice
dok gledam u nebo
kao odlomljena santa leda
i tražim milost Sunca
da me ugrije?!
Misliš li da ne znam kako se lagati ne smije?
znam, o..., kako dobro znam da laž peče
kao mješavina ljutih pića
i bez obzira na sve, što se oko mene događa
lažem i padam, podižem se i opet lažem u ljutim ranama.
Zašto pišem tako?
Kao odbačeni stari papir koji više nitko ne čita,
kao pijanac otečenih kapaka od nespavanja
znam, znam dobro, da lažljiva kiša se slijeva sa usana,
a uvijek boli druge više nego mene.
Nije osveta pismom napisana,
krivuda ona tako često bez srama,
a da mi se samo popeti na vrh breze kao vjetar,
zaboraviti sve,
da, one žute otpale listove
i oni su krivi što danas kišne kapi padaju
kad nitko nije znao, a ni sama.