Pregled posta

Opkoljavanje Taipeija

Dva posta unatrag, na Bubnjevi u džungli sam napisao da moram naći put prema sjevernom dijelu grada, kroz brda. Subota je osvanula vedra i topla (u rano poslijepodne temperatura je dosegla 30ak C) pa sam ovaj puta bacio pogled na mapu, sjeo na međunožno guralo i krenuo istim putem. Uzelo mi je nešto manje od tri sata, 65km:

Dakle, putanja kao u spomenutom postu, a onda...ne kroz nego preko brda. Na mapi je to samo malo krivudava cesta, u stvarnosti je riječ o planinskoj cesti nr. 109. Pogled prema dole s vrha u jednu stranu, prema zgradama uz potok Jingmei, od kojih sam krenul gore:

i u drugu, prema sjeveru grada, kuda idem:

Uspon je bio (po)lagan, a spust oko 55km/h s laganim kočenjem na zavojima. Jako lijepa vožnja, pogledi hrana za dušu, prometa malo. Podsjeća na malo duži Dugi Vrh prema Varaždinskim Toplicama iz Varaždina, haha, jedino gradić malo veći...

Nakon spusta, presjekao sam kroz Nankang prema rijeci Keelung, ovo je početak staze niz rijeku:

Pogled na malo slatko 600tinjak metara zgradice "101". Impresivno iz svakog kuta.

Novi krajolik za mene, nisam nikad bio biciklom na ovom, gornjem dijelu toka te rijeke. Mostovi Taipeija:

I još mostova:

Neihu, mjesto gdje je vrlo vjerojatno sjedište tvrtke koja je proizvela kompjuter na kom ovo čitate, ili bar veći dio njega (proizvodnja je odavno otišla u Kinu, gdje sve ove kompanije imaju tvornice, u bezcarinskim zonama gradova kao Shenzhen, Suzhou, Guangdong...):

Djeluje nehumano...i jest.

Što rekoh "101" je impresivna iz svakog kuta. Taipei ima mnogo prostora kao ovaj, koji su ostavljeni za poplavu. Tokom Tajfuna nemojte biti ovdje...ali većinu vremena je riječ samo o okuugodnoj livadi:

Subota poslijepodne, grad je izašao na rijeku, ljudi djeluju bezbrižni, sretni i zadovoljni:

"Umjetnik" se malo zaigrao

Našao se tu i vrtuljak iz davnina:

Mostovi autoceste, podzemne i koječega:

Pogled na hotel koji je lokalna Jovanka, Madame Chiang Kai-Shek, napravila za svoj hobi...najveći krov u kineskom tradicionalnom stilu na svijetu:

Prema sjeverozapadu je rijeka Danshui (koja nastaje slijevanjem rijeka Xindian i Keelung) . Jako mirna slikica prema jednom od davnih vulkana koji okružuju grad:

Skok preko mosta za bicikliste i došao sam nad "svoju" rijeku Xindian. To su mostovi pod kojima obično trčim, uhvatio sam moment s avionom u silaznoj putanji prema gradskom aerodromu:

Istočni dio grada u smiraj dana:

Na kraju, blizu mog mosta, od kojeg sam krenuo, Guanyin s pogledom prema rijeci:

Bicikl je savršeno prevozno sredstvo u ovakvoj sredini, tri sata vožnje i 65 km je dovoljno za obići jezgru grada u kojoj živi oko 4 miliona ljudi-okolica dodaje još 2-3 miliona. U ovako lijep dan kojih 1% ih je bilo na šetnji uz rijeku, pa sam poprilično morao paziti pri slalomu kroz poslovično neoprezne porodice na biciklima.

Glavna razlika između našeg i azijskog odgoja djece je da ćemo mi djetetu koje istrčava pred bicikl ili auto na cesti reći "nemoj istrčavati pred...", a oni će se, ako uspiju maknuti dijete s puta nečem na cesti ili ako sve stane dok se dijete ne udostoji maknuti, nasmijati, kao "baš fora". Puno ih je pa plus minus jedan... mislim, do sad sam već naučio ne psovati krvnički svakog idiota koji stane ispred mene jer mu ne padne da se makne metar ulijevo ili udesno da popriča na telefon sa svojom dragom o boji najnovije LV torbice koju si je kupila, ali mi ponekad ipak dignu tlak. Zapravo, zaključujem sve da smo mi Hrvati stvarno neki nervozan narod, vozimo se brže od 0.1 km/h (ne biste vjerovali koliko sporo je moguće hodati ili voziti bicikl dok ne vidite studenta u punoj snazi kako mili svojim putem, puževi ga prestižu), pazimo da ne stajemo usred ceste i ne smijemo se veselo i razdragano kad nas ili naše dijete skoro zgnječi nešto što nije stiglo stati u istu sekudu s nama...grrrrrrr! Očito svi ti njihovi Bude i Guanyin i koznakaj dobro ispunjavaju svoju smirujuću ulogu i...smiruju. Umrtvljuju, čak. Usprkos tome, vožnja je bila lijepa, neće meni par boddhisatvi koji su mi prepriječili put pokvariti gušt u tome što sam konačno napravio krug koji mi se već neko vrijeme motao po glavi.


Post je objavljen 27.11.2013. u 05:08 sati.