čini se da se stalno iznova i iznova treba vraćat u centar
um se nekad tolko rasplamsa
hvala bogu imala sam dan odmora i bivanja u sebstvu jučer i tako sam
(a i sad sam realno)
iznutra apsolutno stabilna i prazna tako mi je
toplo i fino kao da spavam bez snova savršena odmornost i tako
neopterećeno bilokakvim emocijama i reakcijama na stvari i ćudljivim energijama
i Mislima
isuse te misli pa to
nije normalno naši mozgovi nisu normalni
kak zabriješ nešto pa te to pere pa razmišljaš o tom pa se bojiš pa pokušavaš
nać način izlaz rješenje
na nepostojeć problem na problem koji postoji samo u tvom umu i uopće nije
materijaliziran i samim time si gradiš budućnost ciglama
tj ograđuješ sebe iz sadašnjeg trenutka a
shvatila sam danas ležući u shavasani da mogu biti svježa samo ako sam u
Sada
i nikako drukčije
ne možeš izmislit svježinu i ne možeš zabrijat svježinu.
opet nevjerojatno mi krenu misli letit u naizgled benignom smjeru-
"opusti se. zaboravi na sve." a jebote
kak da zaboravim na išta ak se podsjetim da trebam zaboravit onda se automatski i
podsjetim na to da imam nešto zaboravit
ne, nema smisla. nema smisla onda si govorit "e prestani razmišljat" jer je to isto
misao isto kao što nema smisla govorit zaboravi
sam treba- bit.
otkrivam toplu vodu al stvarno, e. nek dođu. nek te preplave koje god misli. koja
god panika. budi s tim i prepoznaj u tom trenutku
to je u tijelu, odvija se. samo bit. ništ. totalno bez ikakvog napora.
ono, nekad nastanu frustre jer nisi u situaciji u kakvoj bi htio bit. dođe gost i ti bi
radije da nije. šta ćeš mu reć- idi ća?
a zamisli da samo pustiš frustre, pusti ih da budu, štoviše, nek deru, nek dođu svi
neka dođe tko hoće.
možeš samo biti ovdje sada prisutan opet opet opet opet i opet i opet i opet jer
ti trenuci bog zna
se šaltaju staaaalno jebo ga ja i užasno brzo
opet i opet dok se ne stopiš i dok to ne postane
da ni ne moraš se vraćat-
a da, htjela sam reć da sam skužila da se stalno moraš vraćat
od tih vanjskih panika, pizdarija, sretneš nekog tko paničari oko nečeg (recimo
neke pizdarije na faksu) i odmah nervoza, nervoza odmah i ti počneš
titrat istom brzinom a dotad si bio apsolutno zen i nije ti padalo napamet
ILI
se sam ujebeš
panika ti izraste iz vlastitog mozga i opet odeš toliko daleko briješ i briješ i briješ i
majke mi mislim da smo svi sposobni
izbrijat se do smrti oko najmanjih gluposti
i stvarno,
vrati se u centar
iznova i iznova i iznova svaki dan jedno sedamtisuća puta ako treba (a treba)
meni se nekad znaju šaltat raspoloženja i misli sedamtisuća puta u minuti a kamoli
kroz dan
enivej. treba se pikat, nema druge.

iliti
nevjerojatno. nevjerojatno. koliko duboko odvede. kao da te primi za ruku i skoči i
povuče te u jamu bez dna
samo padaš
i padaš
nekad znam napisati na papirić neke stvari, lol
zapisala sam jučer uglavnom kako sam Neizmjerno zahvalna i
oduševljena činjenicom
da se svijest materijalizirala kroz nešto tako čisto da može sjajiti punim sjajem istine
žustro, prekrasno, u punini, glasno i jasno i ma, čemu riječi
ne mogu opisati to što mi daje ni da hoću...
p.s.
ehehe nije đabe
jokerlass
Post je objavljen 26.11.2013. u 22:12 sati.