Marketing
golly&bossy u Muzeju automobila Ferdinand Budicki
Dragi Naši
Dok smo jezdili po Europama i Azijama nikako nismo nahodili vrimena za muzej u našem kvartu - Muzej automobila Ferdinad Budicki. Totalna sramota dan nismo nalazili vrimena za njega, a on je u međuvremenu posta hit. Sramota je još i veća zato što muzej ima najbolje radno vrime od svih zagrebačkih muzeja: radi svaki dan do 7 (i ponedinikom), a subotom do ponoći!!!
Inače, nismo veliki obožavatelji auta. Ali jesmo boja i oblika i zalaganja. A teba u MAFB-u ne fali. Naime, svi auti (i ostala vozila) u MAFB-u su privatno vlasništvo, ulickani su i uglancani i dotjerani. Sve rade sami, vidi se da su puni entuzijazma. Smješteni su u prostoru stare tvornice pluta (industrijski prostori su trenutno najmodernija stvar) što im je dodijeli grad, ali ga svejedno moraju plaćat(?!).
Za početak dvi tri riči o Ferdinadu Budickom koji je bi totalna faca. Biciklom obaša Europu (16,758 km u godinu dana), otvori prvu automehaničarsku radionu u Zagrebu u kojoj je popravlja i šivaće makine i ekspres-lonce i sve između, osnova prvu auto-školu u Zagrebu, osnova taksi-službu...
Ne možemo nabrojit sva čuda koja smo tamo vidili, ali najviše nas je fasciniralo što su sva vozila vozna. Čak i ovi ruzinavi, ali šarmantni kamion.
Čista opreka njemu je ovi damski autić (ne znamo koja marka, nismo se to previše trudili pamtit, rekli smo da smo više za za boje i oblike). Dakle, damski, fini, kremasti auto za koji smo uvjereni da ima i rukavice za vožnju u istoj boji.
Uvik smo se pitali kako se vozit u ovoj prikolici. Sigurno ne preudobno, al super izgleda. A ova druga izgleda kako iz crtića. Vrh.
Nekad motor ima prikolicu sa strane, nekad iza. Kad ima iza prozvali smo ga motorkamion, to je ovo crveno s live strane. Dakle, prikolica iza, kabina iznad, a u unutra nije volan nego normalni upravljač od vespe. Prva i zadnja asocijacija su normalno Trotteri i njihovo vozilo.
A ovo desno je BMW (to smo zapamtili), ali kukcastog oblika. I zlatne boje. Neodoljivo.
MAFB ima samo jednu manu. Unutra je, na ovi ledeni dan, bilo ledeno, što je razumljivo jer je to tvornička hala. Srića, tu je njihov mali kafić koji je nahipsterskiji kafić u gradu, sav od starega namještaja, starih frižidera i starih novina. U njemu se nažalost još ne poslužuju pića, ali dobar je za zagrijat se nakon razgledavanja. A kafić se iznajmljuje za tulume i slična okupljanja, prostor je veliki, nema susida kojima smeta buka, rječju savršeno.
Tri su nas stvari najviše fascinirale u ovemu muzeju. Prvo je Fordov model T koji nam je dignu rič jer ga stvarno nikad nismo vidili, a koliko smo samo o njemu čuli i učili.
Drugo je ogromni Lincoln. Ne, nikad nismo vidili veće auto. Pitamo se je li se Kennedy vozio u Lincolnu. Zapravo, je li Lincoln učinjen samo za američke predsjednike? 
I treće je preslatki, savršeni češki kožni autić. Da, kožni. Karoserija ni od lima nego od kože. Krov je rasklopiv, on je od platna, stakala sa strane nema. Mislimo da je služi samo za piknike uz dugoročno povoljnu prognozu jer ne možemo ni zamislit što bi bilo da ostanu mrlje od vode. Mi da ga imamo držali bi ga u dnevnemu boravku, toliko je lip i šestan.
Opet ćemo poć tamo, čim stopli. I svima preporučamo da lajkaju na fejsu i posjete što prije. Podsjećamo, radno vrijeme je i više nego praktično.
Tu-tu,
Vaši
Post je objavljen 26.11.2013. u 21:57 sati.