Marketing
Postolar i vrag
U posljednje sam vrijeme iz susjedstva primio niz pozitivnih kritika na svoje sramežljivo pero. Ovo vam, dakako, ne pišem da bih se hvalio (jer mi je ego stopostotni invalid), nego me pomalo i zateklo s obzirom na niz (politički) osjetljivih tema zbog kojih katkada pregrizem i vlastiti jezik (ponekad je gotovo nemoguće biti odan i objektivan, bilo prema sebi, bilo prema ostalima). Pa kada zbog teme o Haškome sudu dobijem pisamca iz Hrvatske i Srbije koja se razlikuju samo po uporabi jezika, onda imam razloga i nadalje oštriti pero nadajući se da će doći dan kada će zli i neuki zauvijek utihnuti.
Od svih tih pisamaca posebno mi je marki priraslo ono iz pera jedne cijenjene blogerice koja se zapitala sljedeće: "Kako to da ti nigdje ne objavljuješ? Da sam neki moćni portal, ja bih autore kao ti tražila i zlatom ih plaćala." Premda sam i sada uvjerenja kako me kolegica blogerica ipak malo precijenila, odgovorio sam joj sljedeće: "Bili su neki dogovori s dva portala, bio je to neki kompromis oko tema koje me nisu pretjerano zanimale jer prije svega želim pisati o društveno-političkim temama bez trivijalizacije i senzacije, a takvih portala baš i nema mnogo. Osim toga urednici su tražili neke intervencije u tekstovima jer su smatrali da publici treba pružiti trivijalne uratke, a meni je bilo do obostrana educiranja (kako publike, tako i mene osobno) jer što će mi tekst iz kojega nemam što naučiti." Također sam zaključio i "kako više nemam strpljenja kao prije ugađati ljudima koji nisu svjesni bitnosti trenutka i postojanja onih oko sebe", a još manje onima koji "zbog zavisti prednost daju nesposobnosti i tjeraju potencijal preko granice".
Kada su u pitanju znanje i istina, nisam za kompromise jer takav kompromis legalizira neznanje i neistinu i automatski odvodi (raz)um u egzil.
Nenaviknut na kompromise, dosad sam odbio većinu ponuda jer i nadalje smatram da se ne možemo cjenkati s duhovnim proizvodom (kao da je riječ o vrganjima u čiju proizvodnju nitko nije uložio ništa, ali zato očekuje veliku zaradu). Evo samo jednoga primjera: svojedobno mi se javio jedan urednik uvjeravajući me da treba moj profil autora (ni danas nisam siguran kakav je to profil). Bio je otvoren za suradnju, ali je iznio i nekoliko novogodišnjih želja (to su one koje ozbiljno shvaća samo onaj koji ih izgovara):
Od svih tih pisamaca posebno mi je marki priraslo ono iz pera jedne cijenjene blogerice koja se zapitala sljedeće: "Kako to da ti nigdje ne objavljuješ? Da sam neki moćni portal, ja bih autore kao ti tražila i zlatom ih plaćala." Premda sam i sada uvjerenja kako me kolegica blogerica ipak malo precijenila, odgovorio sam joj sljedeće: "Bili su neki dogovori s dva portala, bio je to neki kompromis oko tema koje me nisu pretjerano zanimale jer prije svega želim pisati o društveno-političkim temama bez trivijalizacije i senzacije, a takvih portala baš i nema mnogo. Osim toga urednici su tražili neke intervencije u tekstovima jer su smatrali da publici treba pružiti trivijalne uratke, a meni je bilo do obostrana educiranja (kako publike, tako i mene osobno) jer što će mi tekst iz kojega nemam što naučiti." Također sam zaključio i "kako više nemam strpljenja kao prije ugađati ljudima koji nisu svjesni bitnosti trenutka i postojanja onih oko sebe", a još manje onima koji "zbog zavisti prednost daju nesposobnosti i tjeraju potencijal preko granice".
Kada su u pitanju znanje i istina, nisam za kompromise jer takav kompromis legalizira neznanje i neistinu i automatski odvodi (raz)um u egzil.
Nenaviknut na kompromise, dosad sam odbio većinu ponuda jer i nadalje smatram da se ne možemo cjenkati s duhovnim proizvodom (kao da je riječ o vrganjima u čiju proizvodnju nitko nije uložio ništa, ali zato očekuje veliku zaradu). Evo samo jednoga primjera: svojedobno mi se javio jedan urednik uvjeravajući me da treba moj profil autora (ni danas nisam siguran kakav je to profil). Bio je otvoren za suradnju, ali je iznio i nekoliko novogodišnjih želja (to su one koje ozbiljno shvaća samo onaj koji ih izgovara):
- Znate... volio bih da ubuduće malo više naglasite koga točno podržavate i da budete agresivniji prema onima koje ne podržavate. Slobodno ih nazovite kako želite. Još samo budale vjeruju u političku korektnost.
- Kako to mislite "da malo više naglasim" i da budem "agresivniji"?
- Pa... znate, čitatelji vole zauzimati strane i ne vole taj neki ulickani jezik. To ih uspavljuje. Oni vole potvrdu onoga u što vjeruju, a vi im to želite oduzeti.
- Vidite, gospodine, da sam htio ugađati ljudima (pa i toj šačici od vaših čitatelja o kojoj vjerojatno ništa ne znate), vi biste sada ovdje donijeli svoje izlizane potplate i tražili da ih zamijenim nekim svojim skorojevićevski neukusnim materijalom i ja bih, mali od kmetstva, šilom ugađao vašim precijenjenim cipelama. Ali ja ne popravljam cipele, već muzem svoje znanje i iskustvo da bih na budale poput vas skrenuo pozornost (eto, toliko sam dobar). Budući da je politička korektnost za vas mrtva, vjerujem da mi nećete zamjeriti ovaj trenutak jezične slabosti.
- Kako to mislite "da malo više naglasim" i da budem "agresivniji"?
- Pa... znate, čitatelji vole zauzimati strane i ne vole taj neki ulickani jezik. To ih uspavljuje. Oni vole potvrdu onoga u što vjeruju, a vi im to želite oduzeti.
- Vidite, gospodine, da sam htio ugađati ljudima (pa i toj šačici od vaših čitatelja o kojoj vjerojatno ništa ne znate), vi biste sada ovdje donijeli svoje izlizane potplate i tražili da ih zamijenim nekim svojim skorojevićevski neukusnim materijalom i ja bih, mali od kmetstva, šilom ugađao vašim precijenjenim cipelama. Ali ja ne popravljam cipele, već muzem svoje znanje i iskustvo da bih na budale poput vas skrenuo pozornost (eto, toliko sam dobar). Budući da je politička korektnost za vas mrtva, vjerujem da mi nećete zamjeriti ovaj trenutak jezične slabosti.
Naravno, bilo je tu i drug(ačij)ih novogodišnjih želja:
Ludi, piši hrvatskije, to je previše kozmopolitski usmjereno.
Ludi, za našu je publiku to štivo intelektualno prezahtjevno. Pojednostavi.
Ludi, to je preosjetljiva tema, radije odaberi nešto manje problematično.
Ludi, to je predugačko, naša publika nije naviknuta na duge tekstove. Skrati.
Ludi, ali većina tako ne misli. Publici treba podilaziti.
Ludi, napad na Crkvu je napad na Boga. Ne bogohuli.
Ludi, mnogi o tome ništa ne znaju. Nećemo ih mi educirati. Izostavi.
Ludi, za našu je publiku to štivo intelektualno prezahtjevno. Pojednostavi.
Ludi, to je preosjetljiva tema, radije odaberi nešto manje problematično.
Ludi, to je predugačko, naša publika nije naviknuta na duge tekstove. Skrati.
Ludi, ali većina tako ne misli. Publici treba podilaziti.
Ludi, napad na Crkvu je napad na Boga. Ne bogohuli.
Ludi, mnogi o tome ništa ne znaju. Nećemo ih mi educirati. Izostavi.
Što sam htio preporučiti? Da vam osobna načela budu putokaz (ne tuđa glava i tuđi, često skriveni, osobni interesi), a uljuđenost zaštitni znak. Neudobno je koračati u tuđim cipelama s tuđom sjenom za leđima. Malo je ljudi danas koji mogu reći da su zaista svoji. Ne znam jesam li svoj, ali ću se do zadnjeg naleta perom boriti da imam na njega pravo.
Oj, budi svoj! Al” brat si budi braći,
I radi za svijet, al’ ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al’ ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.
(August Šenoa)
Oj, budi svoj! Al” brat si budi braći,
I radi za svijet, al’ ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al’ ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.
(August Šenoa)
Post je objavljen 26.11.2013. u 15:58 sati.