Marketing
Preruši me, preruši se
*Zanimljiva je tema, a i nikad dosta priče o navodno čudnim stvarima i zato vam donosim jedan ogled o transseksualnosti na koji sam potaknut današnjom emisijom koja se emitira na HRT-u 2. Ako se učini da kritiziram same ljude koji govore o tim stvarima (bave se njima) ili su se sami našli u toj situaciji, to nije zato jer ne podržavam te ljude nego zato jer um brzo reagira na nelogičnosti koje se pojavljuju u govoru ljudi. Upravo suprotno, mislim da su priče o takvim temama jako bitne jer drugačije nam govori i nešto o nama samima, makar ima mnogo ljudi, što u posljednje vrijeme pojačano vidimo, koji bi htjeli nametnuti norme i odrediti nešto što je "normalno". Svemu drugome bi zatvorili vrata i, dapače, oduzeli im prava. Po mogućnosti ih stavili na neki otok pa neka se tamo množe. Drugačije i "čudno" je kontrast konzervama koje možda na taj način neće biti otvorene, ali možda im jednom postane jasno da postoje različiti ljudi, različite želje i različiti ciljevi. Zato je i jako bitno da se bude jasan kod takvih stvari jer samo mala logička greška će pokrenuti lavinu propovjedi i duhovnih obnova. Duhovnih obnova kojima je, zapravo, svrha da se uniformira već jedna lijepo oblikovana i pošišana ovca. Postoji li bojazan da se u doticaju s različitim idejama nešto slomi u glavi i da se mišljenje promijeni? Sigurno. Svrha ideja je poticaj i razvoj razmišljanja.*
Transseksualne osobe su osobe koje žele promijeniti svoj spol. To su osobe koje nisu zadovoljne svojim spolom i odlučne su da promijene spol u cilju da se konačno osjete kao ono što zapravo jesu. Transseksualnost je definirana kao psihički poremećaj, ali je znanost toliko napredovala da imamo rješenje za ljude s takvim problemima! Dakle, rečeno jezikom ulice: Vi ste "u glavi" jedno, ali između nogu imate nešto drugo. Česta sintagma koja se koristi: "biti zarobljen u tijelu suprotnog spola".
Da ne duljimo dalje sa osnovnim stvarima, zanimljivo mi je još dodati da osobe koje žele promijeniti spol moraju prihvatiti nešto što se naziva psihoterapija i prije nego što dobe dozvolu za uzimanje hormona (prvotna opcija), a kasnije i operacijske zahvate (složenija i skuplja opcija, ali i više "oslobađajuća") moraju biti "promatrani" 365 dana od stručnjaka odnosno psihologa.
Možemo shvatiti da je jako bitno utvrditi je li to samo faza ili je stvarno stanje neke osobe. Zamislite da ste rođeni kao žena i uzmete muške hormone, prođete operacijske zahvate i onda shvatite da bi ipak svoje ženske grudi natrag? Neugodno, nadasve.
Da bi se to utvrdilo, psiholozi rade različite testove i mjerenja. Kako ti testovi točno funkcioniraju, nije do kraja jasno.
Psihologinja koja je bila gošća u emisiji je rekla da se osobu koja se odluči za promatranje može, recimo, pitati s čim se igrala dok je bila dijete. Oprostite, ali što nam to zapravo govori? Može li biti da psiholozi i sami padnu u tu zamku?
Ima dječaka koji su se igrali s barbie lutkama i djevojčica koje se vole igrati s "autekima" i bagerima.
No, pustimo sad njihove metode promatranja i "mjerenja" (Nacrtaš im nešto na papir pa ti onda odrede što se događa u tvojoj glavi - vi ste ovakva i onakva osoba).
U emisiji su bile dvije gošće (jedna fizički prisutna, a jedna "zamračena" iza ekrana). Osoba koja je rođena kao djevojčica pa je postala muškarac i osoba koja je rođena kao dječak pa je postao žena. Znanost i medicina stvarno rade čuda jer vi na prvi pogled ne možete nikako prepoznati je li netko ili nije mijenjao svoj spol.
Dirljive su to uvijek priče, naravno.
Ti ljudi mrze karakteristike svojeg spola i ne osjećaju se dobro u "svojoj koži" pa onda nisu mirni dok na kraju ne postanu i fizičkim izgledom ono što su u glavi.
Lijepo je bilo za čuti kad je djevojčica koja je sad muškarac rekao da je bio presretan kad mu je počela rasti brada i kad su mu se proširila ramena. Koristio je izraz "bajka" da bi to opisao. Zašto je to lijepo za čuti?
Lijepo je za čuti jer nam to govori da postoje različite bajke. Različiti ljudi, različite bajke. Svako "normaliziranje" (bajki ili bilo čega drugog!) je bespotrebno i pogrešno.
Dječak koji je postao djevojčica je rekla da je na početku probala s tim da bude gay dečko, ali zašto bi to moglo biti pogrešno ili barem krivo shvaćeno?
Pa zato jer ljudi koji osuđuju drugačije (i koji će, uzgred, 1.12. glasati ZA na referendumu) će to povezati s tim da suprotno ide zajedno, a isto ne! Dječak koji želi postati djevojčica onda voli dečke jer se već sprema za svoju "ulogu" kao djevojčica - biti s muškim. Voditelj to nije pitao, a zanimljivo je pitanje, znači li da transseksualna osoba - npr. osoba koja je rođena kao muško, a želi biti žensko - voli suprotno od onog što želi biti, odnosno onaj spol u kojem je rođena?
To ne mora biti nužno tako pa možda ovaj primjer s pokušajem bivanja gay dječaka može zbuniti ljude. Pogotovo ljude koji bi željeli čuti takvo nešto. Primjer gdje se treba biti oprezan!
Ono što nas može dodatno zabaviti je to da je voditelj pozvao doktora koji vrši kirurške zahvate pri promjeni spola, ali zna i čita ćirilicu! Možemo samo zamisliti reakcije svih konzervativnijih gledatelja koji su možda u svojim glavama odmah to sve skupa povezali: "Aha, evo! Svi su oni međusobno povezani! Tu se skriva vrag!"
Druga zabavna stvar je izjava psihologinje koja je rekla da, nažalost, zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj još ne pokriva troškove promjene spola. Doktorice, molim Vas, nemojte zazivati treći (ili koji već, koliko ih već imamo zacrtanih?) referendum!
Ono što nije spomenuto u emisiji je pojam roda. Govorilo se samo o spolu s kojim smo rođeni (biološke značajke), ali rod nije nigdje spomenut. Čovjek ima spol, ali ima i rod. Rod je čovjekov osobni (subjektivni) osjećaj o tome je li više žensko ili više muško ili bilo koji omjer tog dvoga. Svu tu zavrzlamu dugujemo socijalnim konstruktima (znate ono kad dajete djevojčicama lutkice, a dječacima bagere i pištolje) koje smo sami izmislili i kojima smo pridodali (veliku) važnost. Napomenuto je i prije, to nema jednostavno nikakve veze! Nije ni spomenuto moguće postojanje ljudi koji se osjećaju drugog roda od onog kojeg su spola pa se svejedno ne podvrgnu hormonskim terapijama i kirurškim zahvatima.
Dobro, uzmimo u obzir da je to emisija za šire gledateljstvo...
Ali baš u tome i jest problem! Premalo znanja (sagledavanja svih mogućnosti) rađa predrasude i kriva mišljenja koja nas onda dovode u situaciju u kojoj ljudi troše državni novac kojeg nema da bi stavili svoje mišljenje na neki papir.
I većina tih koji stavljaju svoja mišljenja na papir jednostavno premalo znaju o onome o čemu se izjašnjavaju.
No, zašto je ovo sve s transseksualnošću tako zanimljivo?
Zato jer se još jednom dokazuje koliko malo znamo o onome što se događa u našim glavama - ako želite, možemo to nazvati: svijest. Postoji nešto u glavama tih ljudi da ih tjera da promijene spol. Njihovo tijelo ne zadovoljava te ljude u smislu da pokazuje ono što oni jesu. Mi takvim ljudima govorimo da imaju "poremećaj" (uz svu našu dobrohotnost tog izraza!) i liječimo ih (psihologinja i doktor iz emisije na "blagi" način, liječenje kao pomoć; a moramo biti svijesni da ima i onih koji nemaju na umu baš toliko dobrohotno liječenje, liječenje kao vraćanje u "normalu" - u njihov prvotni položaj, privikavanje na spol s kojim su rođeni). Slična stvar, s drugospomenutim načinom "liječenja", je i s LGB zajednicom samo što njima nema pomoći jer se ne mogu vratiti u normalu - oni jednostavno imaju pimpeke i vole pimpeke ili imaju pičke i vole pičke ili oboje.
Ono što nam promiče uvidjeti je to da po toj logici svi ljudi zapravo imaju poremećaje! Postoji to nešto "bolesno" u nama što nas tjera da imamo sve te želje i prohtjeve (samo što je normalno biti "zdravi" muškarac koji se pumpa sa steroidima, a nije normalno biti žena koja se napumpa s muškim hormonima jer želi biti muškarac)!
Postoji to nešto što se skriva u strojevima koje nazivamo našim tijelima. Znanstvenici su nekad rezali tijela da bi našli to nešto, ali nisu ništa našli.
Postoji to nešto u nama što želi sve te želje i ima sve te ciljeve.
Pobogu, što je to?
Post je objavljen 25.11.2013. u 20:30 sati.