Već u početku sve je mirisalo na dobro organizirani poduhvat politike, i famozna "inicijativa" jednako kao i "događanje naroda" u Vukovaru. Možda je ovo drugo i krenulo spontano, ali ubrzo su se pojavili oni koji u tom vide svojih 5 minuta.
Iako liberalnih stavova, o pitanju ćirilice u Vukovaru razmišljao sam dovoljno analitično, poznajući specifičnu vukovarsku situaciju. Naime, u Vukovaru i njegovoj okolici živi popriličan broj Srba koji se odriču svake mogućnosti priznavanja da je Hrvatska njihova domovina. Ćirilićni grafiti "Ovo je Srbija" nisu rijetka ni usamljena pojava u Vukovaru. Međunacionalni ekscesi su svakodnevica, najvidljiviji među školskom djecom. Zbog takve situacije i sam sam se zamislio i zaključio da tu škripi ona meni zdrava logika tipa "Zakon kaže tako i tako, a Vukovar ne treba biti poseban već normalan, jer jedino tako može uspjeti".
Vukovar je toliko specifičan da sam čak i ja razmišljao da zaokružim "da" na eventualnom referendumu o posebnom tretmanu Vukovara. Ili, da u krajnjem slučaju ostanem suzdržan.
Sad me neki tekstovi na koje naletjeh jučer i danas opet tjeraju da preispitam stavove. Naime, ta dva pokreta, iako su naizgled pokrenuta odvojeno jedan od drugoga sada, čini se, sve bolje surađuju. Podupiru jedni druge što nije ni čudno, budući da se obraćaju istom krugu ljudi.
Isprva stidljivo, posljednjih dana sve ćešće pojavljuje se objelodanjena ideja o prijevremenim izborima i "Vladi nacionalnog spasa".
Preuzeto s moje najomiljenije stranice ovih dana: