Čitanje online novina iz domovine postaje mi sve mučnije. Kako li je tek vama tamo, ako je meni sa sigurne udaljenosti, dalje i od Kine, tako.
Kad gledam sve te naše vlade unatrag 20 godina i njihove posljedice po nacionalno biće, sve mi se čini da bi za naš napaćeni narod idućih 10 godina najbolje bilo uvesti, dekretom za očuvanje općenarodnog zdravog razuma, moratorij na bavljenje politikom unutar Republike Hrvatske njezinim građanima. Poslati sve voljne takvog javnog rada u Evropu. Ili Europu, jadna li joj majka, baka i prabaka.
Raspustiti Sabor (bez isplate naknade, uzeti i svim prethodnim sabornicima i političarima sve privilegije i sve što NISU zaslužili, pa netko je valjda poslušno dizao ručice za te sve gluposti i krađe i zaduživanja koja su se uglavnom prelila u privatne džepove), masno platiti 20-ak ili 200 dokazanih tehnokrata iz inozemstva da pošteno obavljaju posao pod nadzorom i polugodišnjim izvještajem drugom takođe masno plaćenom panelu međunarodnih ekonomskih i političkih stručnjaka (osnovni uvjet pri zapošljavanju oba tijela: nepostojanje ikakvih porodičnih, političkih, vjerskih ili interesnih veza s Hrvatskom. Čistačica iz javnih WC-a u Tunguziji je sasvim dobra kvalifikacija, u usporedbi s nekim od naših političkih veleumova, ali budimo ozbiljniji, probajmo za razliku od uobičajenog s nekim s pravom, neprepisanom diplomom ičeg drugog nego Kumrovečka škola ili prometni fakultet s poznatim cjenikom diploma). Za Predsjednika Republike privremeno postaviti fikus iz Ureda Predsjednika. Premijer? Molim?
U slučaju neuspjeha, bar bi mogli reći da nam je netko drugi kriv. Ali bar bi debelo uštedili, a i sumnjam da bi stvar mogla završiti lošije nego trenutni biološko-sociološki eksperiment s epskim naznakama tragedije za današnje i buduće naraštaje.
Post je objavljen 24.11.2013. u 18:30 sati.