Jebla vas ova moda. Sve je podređeno nekoj zamišljenoj curi/ženi od četrdesetak kila na barem metar sedamdeset visine. Damn. 
Ne, nisam mlada. Ne, nisam niti (tako) stara. Ne, ne želim izgledati smiješno noseći kćerine šarene krpice. Istovremeno se ne želim oblačiti u Gerry W. jer mi je to sve za (još) starije babe.
Da vidimo što je moderno? Uske skinny hlače. Ok. Mogu ja to navuči na svoje nog(ic)e. No, struk baš i nije nešto. Neš ti hlača iz kojih vire stidne dlake. One pak druge (mislim hlače), do struka - e te su mi bapske. Grozno. Mrkva kroj nisam voljela niti prije tridesetak godina kad su bile prvi puta moderne. Neću niti sada.
Pa onda na to neke tunikice. Ili još gore, kratko rezane vestice da viri (ravan?
) trbuh. A ja sa šlaufićem s kojim se ne bi utopilo niti petogodišnje dijete usred bazena slatke vode. Hm.
U cijeloj ovoj tiradi nije mi jasno samo jedno - žene koje imaju novaca (koliko se to sad može reći za naša recesijska primanja) nemaju idealnu liniju, a ove mlade - tako i tako da navuku i krpu za pranje poda bile bi savršeno obučene. Ali nemaju ni cvonjka za modu..
Zašto onda na nas ne misle modni kreatori?
Da baš živim na listu salate kao Angelina ili ona suhonjava mrzovoljna Bekemica, tako i tako bi mi se na licu vidjelo da se pojavilo na licu Zemlje još prošlog stoljeća. Halo? 
Uostalom želim da se vidi sva moja mudrost i veselje (što veće što manje) proživljelim vremenima. I još mislim živjeti. Doduše, ne znam što ću obući...
Anyway, kako vi stojite sa vlastitim modnim ormarom? Ipak je ovo kišna nedjelja.
Vrijeme je za
i
!!!
Post je objavljen 24.11.2013. u 10:04 sati.