baš sam jučer navečer
srela nekog tipa za kojeg sam se iznenadila da me prepoznaje jer je iz drugog doba, drugog mjesta, nekog kojeg sam otpisala kao davno prosanjani san, koji je rekao
da kako on ne bi mene znao, da su "kružile takve priče..."
istina je, mislila sam si. zaboravila sam već koliko sam gluposti radila u svom mladom životu
kako sam preuranjeno prošla neke scene koje danas ni ljudi mojih godina ne prolaze jer pripadaju nekom
subverzivnom svijetu zadimljenih stanova i scene nekog prošlog vremena
zaboravila sam kako nekad nisam imala granica, kako sam tapkala daleko izvan istih da napipam što se radi, što se ne radi.
sve je bilo na eksperimentalnoj bazi... kud puklo, vidjet ćemo gdje nas voda odnese
a odnese te na nekad opasna i mračna mjesta, a nekad ti ispuni snove..
zanimljivo mi je kako to nema veze samnom danas, normalno da nema, mijenja se to iz dana u dan a kamoli kroz 6 godina, zato me ni ne zanima što je radila neka druga ličnost
zanima me samo kako ću provest ostatak večeri ove u kojoj bolujem pred laptopom
razmišljajući o elvisu i kennedyju i ljubavi
jer su te tri stvari bile na telki...
Post je objavljen 22.11.2013. u 22:29 sati.