prašina i magla, samotno je vrijeme
ništa ko da ne zbiva se oko mene
svi su događaji samo traljave parade
za iste, naučene eskapade
nijedan me umjetnik u srce ne dira
nitko pošteno da me zaintrigira
a blaženstvo je pohlepa duhovnih slabića
neostvarenih tlapnji svog tjelesnog bića
kritičari zbore da sve ide na gore
a nemaju volje da za bolje se bore
kada to kažem proturiječim si dozlaboga
ali uporno umišljam da pjesmom dižem sebe iznad toga
robovi očaja i prazne sujete
ne razlikuju korist od očite štete
u mraku neznanja oni gaze morem želja
ne razlikuju zluradost od veselja
ali doći će vrijeme da svedemo račune
osvojit će se kule nakon krvave bune
a kada smjenom straže dođu novi fazoni
opet ćemo mi postati oni
prašnjave tajne, one drevne i sjajne
ko iskonske želje nagle vrište iz magle
pitam se u ime cijelog ljudskog plemena:
može li pjesma bit šifra za hakiranje ovog vremena?
_________________________________
TEKST: Ognjen Bašić
MUZIKA: Ognjen Bašić, Emir I. (instrumentalna solo tema)
Post je objavljen 22.11.2013. u 17:18 sati.