U školi smo učili legende o zmijama. Jedna kaže, kako je na svom putu ka gore, indijanski mladić u hladnim vrhovima, unatoč strahu od ugriza, spasio zmiju od smrzavanja. Vjerujući u zmijsku riječ, u njedrima ju je odnio u toplu cvjetnu dolinu, i kad ju je spustio na zemlju, ona ga je ugrizla.
Razočaran i nesretan on podsjeti zmiju na obećanje da će ga poštedjeti otrova ako joj pomogne, a zmija mu odgovori da je znao što je i tko je ona kad ju je uzeo u ruke.
Uz tu priču iz škole, od djetinjstva pamtim i jednu obiteljsku. Moja baka iz-Ljubi-je tvrdila je kako u njenoj ljetnoj kuhinji povremeno boravi zmija koja čuva kuću. I da tu čuvarkuću moraš i ti čuvati, jer ako je ubiješ, prema legendi, čeka te dugogodišnja nesreća. No, ljeti je ipak bila na oprezu, pa je na nekoliko mjesta u dvorištu i kućnom pragu palila nešto slično današnjim bakljama. Sjećam se nekih limenih tanjurića i krpa koje su namočene u ulje gorjele. Štitila nas je na taj način i od te domaće zmije, i onih koje su eventualno mogle dopuzati tko zna iz koje i čije trave.
Najsretniji dani mog djetinjstva vezani su za te jednomjesečne boravke kod bake. Kako dva djeda i drugu baku nisam imala, baka J. je dobila svu moju ljubav. Ljeti, valjda zbog te silne sreće koja me okruživala, uspavljujući svoj strah od zmije koju nikad nisam srela, vjerovala sam samo u bakinu priču, kao u cjepivo. Ali zimi, kada bih se poželjela bake i ljeta, vjerovanje u onu legendu iz škole bi zagospodarilo i moj probuđeni strah kvario je čaroliju maštanja. Naravno, majci jesam, ali baki nikad nisam pričala o tom.
Ne bih ni ovdje, ali me ovih dana ponovo odgledan film i njegova legenda, uz glazbu, vratio mojim starim pričama.
Bez koketiranja sa cjepivom.
(Published on Apr 9, 2012 emil braun)
(Uploaded on Dec 28, 2009 Minatour639)
(Uploaded on Nov 12, 2011 Gio Green)
Post je objavljen 21.11.2013. u 21:45 sati.