TITO JE REKAO KENNEDYJU: «I VI TREBA DA SE ČUVATE!»
Ponekad se desi da slučajno dođemo do nekog podatka, tražeći nešto drugo, i to se onda zove Serendipity. E, tako sam ja u jednoj knjizi koju sam baš nedavno donio sa tavana, neočekivano našao nešto o Titovoj posjeti Americi u jesen 1963. godine.
Tito je, dakle u SAD doputovao na dan 18. oktobra 1963. godine, prethodno posjetivši latinoameričke države Brazil, Boliviju, Čile i Meksiko. Došao je na poziv predsjednika SAD Johna F. Kennedyja. Dvojica državnika susrela su se u vrtu Bijele kuće u Washingtonu, gdje je Tito doletio helikopterom. Tu su mu bile ukazane najveće počasti. Kennedy mu je uz riječi dobrodošlice, u pozdravnom govoru istakao da je veoma značajno da “ u opasnom svijetu u kojem živimo, i pored razlika u političkoj filozofiji i oceana koji nas razdvajaju, shvaćamo bazu politike i ciljeve zemalja širom svijeta, kako bi se opasnost mogla smanjiti.”
Tito je rekao Kennedyju da mu pričinjava zadovoljstvo što će moći s njim otvoreno razmijeniti mišljenja o aktualnoj situaciji u svijetu.
- Jugoslavenska vlada je oduvijek željela da SAD održava dobre i prijateljske odnose. Drago mi je što i vi, gospodine predsjedniče, dijelite to ubjeđenje. Vjerujem da će naši razgovori doprinijeti razvoju dobrih i stabilnih odnosa… i da će odraziti zajedničku zainteresiranost za očuvanje i učvršćenje mira u svijetu.
Poslije oficijelnih razgovora, Kennedy je u Bijeloj kući Titu i suradnicima priredio svečani ručak. Domaćin i gost su izmijenili zdravice, koje su sadržavale i oficijelna politička stajališta.
Kennedy je prvi digao čašu u Titovo zdravlje, istaknuvši da je on u SAD dobrodošao gost. Predsjednik Tito, rekao je Kennedy, ima izvanredni životni put u ratu i miru. Ranija i sadašnja američka vlada, i pored razlika u američko-jugoslavenskim gledištima, čvrsto su vjerovale u samostalnost Jugoslavije i cijenile njene napore da očuva svoju nezavisnost. Na kraju zdravice Kennedy je istaknuo da je cilj američke politike “živjeti u miru ovdje i u raznolikom svijetu, u svijetu slobodnih, suverenih i nezavisnih zemalja, koje su sve sposobne da razvijaju plodonosniji život za svoje sopstvene narode.”
Tito je u odgovoru američkom predsjedniku rekao da narodi Jugoslavije i Amerike imaju već odavno tradicionalne veze, da su se oni i u prvom i u drugom svjetskom ratu zajednički borili na bojnom polju – “za nešto bolje i progresivno”.
- I danas čitav svijet očekuje od nas, državnika, a naročito od državnika velikih zemalja, da učinimo sve što je u našoj moći da bi se očuvao mir, obezbijedila sloboda i osigurao demokratski poredak svake zemlje posebno.
Tito je rekao Kennedyju da su on i njegovi saradnici došli u Ameriku da otvoreno iznesu šta misle da bi trebalo učiniti da bi se izbjeglo ono najgore, nova svjetska katastrofa, novi svjetski rat.
- Mi se danas nalazimo pred novim, svijetlim horizontima u međunarodnim odnosima, i ja želim da Amerika, kao i čitavo progresivno čovječanstvo, odigra jednu od odlučujućih uloga u naporima da se sačuva mir i da se prijateljstvo i saradnja među narodima postave na solidnu osnovu.
Poslije susreta u Bijeloj kući, novinari su salijetali Tita sa pitanjima o utiscima o razgovorima sa Kennedyjem.
- Želim, prije svega da kažem da sam u predsjedniku Kennedyju naišao na veoma prijatnog sagovornika. Razgovarali smo srdačno o svim problemima koji interesuju dvije zemlje…
Na pitanje je li pozvao predsjednika SAD da posjeti Jugoslaviju, Tito je odgovorio:
- Da, pozvao sam ga da posjeti Jugoslaviju, i predsjednik Kennedy je prihvatio poziv.
Potom je Tito otišao za New York, gdje ga je 22. oktobra čekalo zasjedanje Generalne skupštine UN. U New Yorku je odsjeo u hotelu ‘Waldorf Astoria’, gdje je narednog dana, 19. oktobra, bio suočen sa demonstracijama, ekstremnih jugoslavenskih emigranata i članova američkih desničarskih organizacija. Sa ulice su dopirali povici “Tito ubica”, i druge slične pogrde. Demonstranti su bili vrlo glasni pošto su koristili zvučnike, mahali su transparentima, te čak pokušavali da se domognu i sprata na kojem je bio odsjeo Tito. Ljudi iz Titove pratnje počeli su da se nerviraju i da gube živce. Bili su ljuti na njujoršku policiju, koja je hladnokrvno promatrala divljanje demonstranata pod prozorom jednog od najelitnijih hotela. Jedini, koji je uspio da zadrži vedro raspoloženje, bio je sam Tito. Vidjevši da se njegovi saradnici isuviše nerviraju i uzbuđuju zbog neprijatne situacije, on im je rekao:
- Pa dobro, što se toliko sekirate? Demonstriraju, pa šta… Kad god mi dolje viču i skandiraju “Tito ubica” “Tito ubica”, u meni odzvanja eho naših naroda, čujem kako oni viču “Tito heroj”, “Tito heroj”.
Američkoj vladi nije bilo prijatno zbog tih demonstracija, te je Kennedy, koji se dan ranije susreo sa Titom u Bijeloj kući, čim je bio saznao za njih, lično intervenirao, kako bi se demonstranti onemogućili. Htio je odmah i lično javiti Titu i obavijestiti ga.
U apartmanu predsjednika Tita je zazvonio telefon. Na liniji – Bijela kuća. Tito je podigao slušalicu i slušao Kennedyjev glas: “ Meni je, gospodine predsjedniče, veoma neprijatno zbog svega toga što se dešava ispred vašeg hotela i vjerujte da sam poduzeo sve što je u mojoj moći da da toga više ne dođe…”
Tito je, saslušavši izvinjenje američkog predsjednika, uzvratio kako vjeruje da će zaista od sada biti sve u redu, te dodao: “Nije to tako strašno, ne treba da brinete za moju bezbjednost… I VI treba da se čuvate!”
…
Titove riječi, koliko vidim, ne samo da zvuče zlokobno proročanski, već su bile izrečene tačno 33 dana (što je s obzirom na masonsku simboliku ovog broja zaista bizarna podudarnost) prije atentata na Kennedyja u Dallasu. A atentat se desio (22/11) tačno 33 dana prije Božića.
Post je objavljen 21.11.2013. u 18:16 sati.