Pregled posta

NEZASTARJEVANJE PRETVORBE ZADARSKE TISKARE I NARODNOG LISTA ZADAR

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

I

UDRUGA BIVŠIH ZAPOSLENIKA SOLIDARNOST ZADAR


PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


NEZASTARJEVANJE PRETVORBE ZADARSKE TISKARE I NARODNOG LISTA ZADAR

ZADARSKA TISKARA ZADAR

Ustavne odredbe definirale su da pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne zastarjevaju, a to se odnosi i na Zadarski tiskaru i Narodni list Zadar. Bivši radnici podigli su niz prijava za gospodarski kriminal i traže da se ispitaju svi članovi uprave i nadzornog odbora koji su skrivili propast Zadarske tiskare koja je u vrijeme donošenja odluke o pretvorbi zapošljavala 114 djelatnika, a 2004. godine odlazi u stečaj koji još nije završen. Stotinu radnika je ostalo bez posla i sada bez plaće tumaraju po ulicama. Treba li navesti išta više?

Društveno poduzeće Zadarska tiskara s p.o. Zadar (dalje u tekstu: Poduzeće) sa sjedištem u Zadru registrirano je kod Okružnog privrednog suda u Splitu 15. siječnja 1990. pod brojem Fi-121/90. Djelatnost Poduzeća bila je grafička i trgovačka djelatnost, te
proizvodnja papirne ambalaže, a rješenjem Okružnog privrednog suda u Splitu broj Fi-972/92 od 12. ožujka 1992. u sudski registar je upisana dopuna djelatnosti, koja se odnosi na vanjskotrgovinski promet. U vrijeme donošenja odluke o pretvorbi osoba ovlaštena za
zastupanje bio je direktor Josip Grašo.

Poduzeće je bilo organizirano u četiri radne jedinice:
- Proizvodno tehnički sektor s radnim odjeljenjima: tehnička priprema, slagarna, strojarna visokog tiska, knjigovežnica, kemigrafija, strojarna plošnog tiska i kartonaža,
- Komercijalni sektor,
- Financijsko računovodstveni sektor,
- Opći, pravni i kadrovski sektor.
U vrijeme donošenja odluke o pretvorbi, kao što je navedeno imalo je 114 zaposlenika.
Upis pretvorbe Poduzeća u dioničko društvo obavljen je u Trgovačkom sudu u Splitu 21. prosinca 1992. pod brojem Fi-8648/92. Upisana je tvrtka: Zadarska tiskara dioničko društvo Zadar (dalje u tekstu: Društvo).

Odluka o pretvorbi

Odluku o pretvorbi radnički savjet je donio 16. lipnja 1992., a izmjene i dopune Odluke 18. srpnja 1992. Predsjednik radničkog savjeta bio je Ivan Valčić, a članovi Milica Ćustić, Franka Dundović, Jakov Goreta, Andrija Gospić, Feručo Kalmeta, Stevanija Kostić, Mile Kovač, Davor Krnčević, Božo Marčić, Josip Lončar, Miša Milošević, Andrija Mijatović, Branko Pletikosa, Miroslav Pletikosa, Emilio Rumora i Lozivka Župan.

Procijenjena vrijednost Poduzeća 2.177.178,- DEM

Odlukom o pretvorbi određeno je da procijenjena vrijednost Poduzeća na dan 31. prosinca 1991. iznosi 119.744.780.- HRD ili 2.177.178,- DEM i čini temeljni kapital dioničkog društva koji se dijeli na dionice nominalne vrijednosti 100,- DEM.

Elaborat o procjeni vrijednosti Poduzeća

Elaborat o procjeni vrijednosti Poduzeća izradila je radna grupa koju su činili djelatnici Poduzeća: Branko Bašić, diplomirani upravni pravnik, Josip Grašo, grafički inženjer, Marija Marin, diplomirani ekonomist, Miljenko Perić, inženjer organizacije rada i Ivan Valčić, VKV grafičar, te vanjski suradnik mr. Josip Babeli, diplomirani inženjer.

Zadarska tiskara se siječnju 1990. godine izdvojila iz bišeg društvenog poduzeća Narodni list kao samostalno poduzeće.
Državni ured za reviziju utvrdio je da postupak pretvorbe društvenog poduzeća Zadarska tiskara, nije obavljen u potpunosti u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća kao i da postupci privatizacije nisu obavljeni u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama.

Revizijom su utvrđene sljedeće nepravilnosti:

1. U cilju procjene vrijednosti Poduzeća, u travnju 1992. s društvenim poduzećem Narodni list Zadar, koje je obavljalo djelatnost u istom
objektu, zaključen je ugovor o konačnoj podjeli prostora, sredstava, prava i obveza, prema kojem je Poduzeću pripalo 80% unutarnjih prostorija te 80% vanjskog prostora odnosno 2 397 m2. Na temelju spomenutog ugovora procijenjena vrijednost građevinskog zemljišta trebala je biti utvrđena u iznosu 239.700,- DEM. Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u skladu s prethodno navedenim ugovorom, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru uknjiženo je pravo vlasništva na dvjema procijenjenim česticama u korist Zadarske tiskare d.d. Zadar za 80% te Narodnog lista d.d. Zadar za 20%. U postupku procjene vrijednosti građevinskog zemljišta korištena je prometna vrijednost građevinskog zemljišta od 100,- DEM/m2. Uz elaborat o procjeni nije priložen dokument nadležnog općinskog organa s podacima o prometnoj vrijednosti građevinskog zemljišta.

2. Vrijednost zgrada utvrđena je na temelju jedinične cijene izgradnje svakog objekta i neto površine uzimajući u obzir stupanj istrošenosti i starosti. Jedinične cijene izgradnje objekata utvrđene su na temelju jediničnih tržišnih cijena izgradnje sličnih objekata. Uz elaborat nisu priloženi dokumentirani dokazi ili obrazloženja za procijenjenu vrijednost priključaka i vanjskog uređenja, što nije u skladu s odredbama Uputa za provedbu članka 11. Zakona o pretvorbi
društvenih poduzeća.

3. Vrijednost opreme nije utvrđena pojedinačno, već po skupinama ovisno o tehnološkoj sličnosti, a pri procjeni vrijednosti uzeti su u obzir tehničko - tehnološka zastarjelost, fizička vrijednost i stupanj održavanja opreme.

4. Za umanjenje druge aktive u iznosu 18.382,- DEM, u elaboratu nije navedeno obrazloženje iz kojeg bi se vidjelo na što se navedeno umanjenje odnosi, što nije u skladu s odredbama Uputa za provedbu članka 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

5. Ugovorom o prodaji dionica zaključenim 6. veljače 1995. između Fonda kao prodavatelja i društva Narodni list d.d. kao kupca, ugovorena je prodaja 6 760 dionica Društva po cijeni od 676.000,- DEM. U skladu s ugovornim odredbama, dionice su plaćene starom deviznom štednjom u iznosu 2.451.716,00 kn ili 676.000,- DEM. U Fondu nema druge dokumentacije o spomenutoj prodaji dionica.

6. Nakon što je steklo 6 760 dionica kupnjom od Fonda u veljači 1995., društvo Narodni list d.d. steklo je još 5 557 dionica na temelju ugovora o prijenosu dionica zaključenih s 50 malih dioničara. U travnju, studenome i prosincu 1996. zaključeni su ugovori s 44 dioničara o prijenosu 5 367 dionica, a u prosincu 1997. te u veljači, svibnju i srpnju 1998. sa šest dioničara o prijenosu još 190 dionica. Stjecatelj je otplatio svih 5 557 dionica. Fondu su dostavljeni primjerci deset ugovora o stjecanju dionica. U Društvu je bilo još sedam takvih ugovora, od čega je u dva ugovora ugovoren prijenos samo otplaćenih dionica, a u pet ugovora i otplaćenih i neotplaćenih dionica. Preostala 33 ugovora o stjecanju dionica nema u Društvu niti su primjerci tih ugovora dostavljeni Fondu. Navedeno nije u skladu s odredbama članka 21.d Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, kojima je propisano da je stjecatelj dužan jedan primjerak ugovora o prijenosu neotplaćenih dionica dostaviti Fondu. Društvo Narodni list d.d. steklo je ukupno 12 317 dionica Društva ili 56,6% od ukupnog broja dionica. Razmjerni broj glasova stjecatelja u skupštini Društva prešao je prag od 50,0%, a o tome nije obavijestio Komisiju za vrijednosne papire Republike Hrvatske, što nije u skladu s odredbom članka 74. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima.

7. Prema odredbama članka 31. Zakona o postupku preuzimanja dioničkih društava, dioničari koji su na dan stupanja na snagu spomenutog Zakona (20. studenoga 1997.) raspolagali s više od 25,0% od ukupnog broja glasova u glavnoj skupštini izdavatelja i koji su nakon stupanja na snagu spomenutog Zakona stekli i samo jednu dionicu s pravom glasa, bili su obvezni objaviti ponudu za preuzimanje. S obzirom da je društvo Narodni list d.d. na dan stupanja na snagu spomenutog Zakona raspolagalo s 12 127 dionica Društva, koje je steklo kupnjom od Fonda i na temelju ugovora o prijenosu dionica zaključenih s malim dioničarima, a time i s isto toliko glasova ili s 55,7% od ukupnog broja glasova u glavnoj skupštini, i da je nakon stupanja na snagu spomenutog Zakona steklo još 190 dionica na temelju ugovora o prijenosu dionica zaključenih s malim dioničarima, bilo je obvezno objaviti ponudu za preuzimanje Društva, što nije učinilo.

8. Za dostavljanje primjerka ugovora o stjecanju neotplaćenih dionica Fondu, obavještavanje Komisije za vrijednosne papire Republike Hrvatske o promjeni glasačkih prava na sjednici skupštine Društva te za objavljivanje ponude za preuzimanje Društva, odgovoran je stjecatelj dionica (Narodni list d.d. Zadar, MBS 3182525) i odgovorna osoba u spomenutom društvu (direktor Boris Škulić).

9. Dioničari Društva u lipnju 2002.
- Narodni list d.d. Zadar 12 317 - 56,6%
- Hrvatsko mirovinsko osiguranje d.o.o. Zagreb 3 620 - 16,6%
- Hrvatski fond za privatizaciju 2 459 - 11,3%
- mali dioničari 3 374 - 15,5%
Ukupno 21 770 – 100,0%

10. Prema kriterijima utvrđenim odredbama članka 16. Zakona o računovodstvu, Društvo je u razdoblju od 1993. do 1998. imalo status srednje velikog poduzetnika, a od 1999. ima status malog poduzetnika. Stoga je na temelju odredbi članka 28. Zakona o računovodstvu bilo obvezno provoditi reviziju financijskih izvještaja za svaku poslovnu godinu u spomenutom razdoblju, dok od 1999. prema istom Zakonu podliježe obvezi skraćene revizije svake treće
godine. Obavljena je revizija financijskih izvještaja za 1995., dok revizije financijskih izvještaja za druge poslovne godine iz razdoblja od 1993. do 1998., kao ni skraćena revizija za trogodišnje razdoblje od 1999. do 2001. nisu obavljene. Prije isteka trogodišnjeg razdoblja odnosno prije isteka 2001. nije izabrana revizorska tvrtka za obavljanje skraćene revizije odnosno uvida u poslovanje, što nije u skladu s odredbama članka 7. Zakona o reviziji, kojima je propisano da izbor revizorske tvrtke mora obaviti organ upravljanja poduzetnika prije isteka poslovne godine.

11. Na koncu 1998. upisani kapital iskazan je u iznosu 13.150.651,00 kn te je u odnosu na 1997. povećan za 5.082.247,00 kn. U bilješkama uz financijske izvještaje za 1998. navedeno je da je upisani kapital povećan za iznos revalorizacijskih pričuva koje su bile formirane za 1993. Prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima, temeljni kapital može se mijenjati samo odlukom glavne skupštine društva, odnosno glavna skupština može odlučiti da se temeljni kapital društva poveća pretvorbom pričuva u temeljni kapital društva, a odluka o povećanju temeljnog kapitala mora se upisati u trgovački registar. Iz raspoloživih zapisnika sa sjednica glavne skupštine proizlazi da odluka o povećanju temeljnog kapitala društva pretvorbom pričuva u temeljni kapital društva nije donesena, što znači da su knjiženja u poslovnim knjigama s učinkom povećanja temeljnog kapitala obavljena bez prethodno donesene odluke glavne skupštine.

Uništavanje Zadarske tiskare pomoću podmetnutog požara

Sindikat grafičara održao je tiskovnu konferenciju o slučaju Zadarske tiskare, 29. listopada 2004.g. u Zadru,. Konferenciju su vodili Stjepan Kolarić predsjednik Sindikata grafičara, Marijan Vrkić nekadašnji sindikalni povjerenik u Zadarskoj tiskari i Darije Hanzalek voditelj radno-pravne zaštite Sindikata te su izjavili da je požar podmetnut, no da do danas policija nije utvrdila tko je to učinio. Unatoč sumnjivim okolnostima pod kojima je došlo do požara, Škulićeva Zadarska tiskara od Croatia osiguranja zahtjeva odštetu u iznosu od čak 12 milijuna kuna.

Sindikat je u više navrata ovaj požar povezivao s gašenjem proizvodnje u tiskari. Treba spomenuti da se prostori Zadarske tiskare nalaze u samom centru grada Zadra, na vrlo lijepoj lokaciji. Mnogi bi imali velik interes za ovim prostorom tiskare, ali bez tereta radnika. Kojeg li slučaja da Zadarska tiskara danas više nema niti jednog radnika.


Škulić glavni vjerovnik svoje vlastite tiskare


Predstavnici Sindikata upozorili su na nepravilnosti koji su se javljaji u stečajnom postupku Zadarske tiskare. Kao što smo već pisali stečajni upravitelj priznao je potraživanje većinskog vlasnika Zadarske tiskare Vedrana Škulića, u iznosu od 10.116.773,09 kuna. Tako je većinski vlasnik u stečaju ujedno i njezinim glavnim vjerovnikom. Upozoreno je i na upitnu ispravnost pravnog posla na kojem Škulić temelji svoje potraživanje. Naime, on je iz SAD-a uvezao i prodao tiskarske strojeve (svojoj) Zadarskoj tiskari. U tom poslu Škulić je ustvari bio i prodavač i kupac pa je samostalno mogao formirati i nekoliko puta veću cijenu. Pored toga predmetni strojevi bili prilagođeni naponskoj mreži od 110V, i nikada nisu proradili za zadovoljavajući način. To znači da Škulić kao prodavač nije isporučio ispravnu opremu te mu Zadarska tiskara nije dužna isplatiti punu cijenu. Stoga, on ne bi imao pravo na tražbinu koju je prijavio u stečaju, a koja mu je odmah priznata.
Također je upitno i potraživanje Narodnog lista, koji je također je u većinskom vlasništvu Škulića, a koje iznosi 923.912,55 kuna. Slijedeći logiku normalnog poslovanja, Narodni list bi trebao dugovati Zadarskoj tiskari jer ona pruža uslugu tiskanja novina, a ne obrnuto. Upitna je i tražbina Nevena Pavića od 94.406,00 kuna, jer radnici tvrde da on nikada nije bio zaposlen u Zadarskoj tiskari. Predstavnici Sindikata istaknuli su da je stečajni upravitelj morao detaljnije ispitati sve relevantne činjenice i nije smio priznati ove tražbine, a pogotovo tražbinu većinskog vlasnika Škulića.

Slobodna Dalmacija, 2.04.2005. godine je objavila tekst pod naslovom Škulić bježi od policije

Škulić bježi od policije

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050402/crnakronika01.asp

Policija je jučer ujutro Vedranu Škuliću osobno uručila poziv na temelju kojeg se pola sata kasnije trebao pojaviti u Policijskoj upravi zadarskoj na obavijesnom razgovoru. Škulić je poziv potpisao, no umjesto da dođe u policiju, naglo je otputovao na, kako je rekao, "službeni put" do idućeg utorka. Policija u ovom trenutku nema saznanja gdje se nalazi Škulić koji je vlasnik hrvatske i američke putovnice

Kontroverzni vlasnik Zadarske tiskare i Narodnog lista, Vedran Škulić, protiv kojeg je Ministarstvo graditeljstva predložilo podizanje više kaznenih prijava zbog nezakonite rekonstrukcije i dogradnje secesijske vile Žižko na Trpimirovoj obali u Zadru, napustio je Zadar u petak ujutro neposredno nakon što mu je policija osobno uručila poziv za obavijesni razgovor. Policija je, kako doznajemo, oko 8.30 sati zakucala na vrata Škuliću, uručivši mu kao osumnjičeniku poziv prema kojem se pola sata kasnije, dakle u 9 sati, trebao pojaviti u Policijskoj upravi zadarskoj. Škulić je poziv potpisao, no umjesto da dođe u policiju, kao što se obvezao, on je naglo otputovao na, kako je rekao, "službeni put" do idućeg utorka. Policija u ovom trenutku nema saznanja gdje se Škulić, inače vlasnik hrvatske i američke putovnice, nalazi.

Nakon odlaska iz Zadra, Škulić je u dva navrata preko mobitela nazvao nadležne u PU zadarskoj. Usprotivio se načinu na koji mu je uručen poziv za obavijesni razgovor uz obećanje da će se javiti policiji, ali idućeg utorka. U slučaju da se Škulić tada ne pojavi, u zadarskoj policiji protiv njega će najvjerojatnije biti raspisana međunarodna tjeralica. Policija je Škuliću uručila poziv po nalogu Općinskog državnog odvjetništva koje, kao i policija, pozorno prati i iščekuje budući razvoj događaja.

Od studenog prošle godine pa do danas protiv Vedrana Škulića podneseno je ili je u pripremi 12 kaznenih prijava. Tako je u studenom 2004. protiv njega, zbog počinjenja više kaznenih dijela, podnijeto ukupno pet kaznenih prijava. Jedna je prijava podnijeta za utaju poreza i drugih davanja za što je zapriječena zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina. Dvije kaznene prijave odnose se na krivotvorenje službenih isprava za što je određena zatvorska kazna od tri mjeseca do pet godina. Podnesena je, nadalje, jedna prijava za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju u pokušaju, za što je određena zatvorska kazna od jedne do osam godina, te kaznena prijava za zloporabe u postupku stečaja. Za to je djelo predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Navedena kaznena djela proizašla su iz Škulićevih malverzacija kroz Zadarsku tiskaru.
Potom je u siječnju 2005. Općinsko državno odvjetništvo uputilo policiji prijedlog za istražne radnje protiv Vedrana Škulića zbog tri kaznena djela pritiska prema pravosudnim dužnosnicima. Škulić je, naime, kao vlasnik najstarijih hrvatskih novina, tjednika Narodni list, odgovoran za objavu nepotpisanih difamirajućih tekstova usmjerenih na rad troje sudaca zadarskog Općinskog suda. Prozivani suci uglavnom su vodili postupke za klevetu u kojima je tuženik bio Narodni list. Za ta je kaznena djela prisile prema pravosudnim dužnosnicima zapriječena novčana kazna od 150 dnevnih dohodaka ili zatvor do šest mjeseci.

Konačno, protiv Vedrana Škulića Općinsko državno odvjetništvo ovih dana priprema četiri nove optužnice zbog počinjenih djela protivno Zakonu o građenju. Zbog djela bespravne rekonstrukcije secesijske vile u zaštićenoj povijesnoj jezgri i gradnje bazena u njenom dvorištu, Škulić će zaraditi dvije kaznene prijave za koje je predviđena zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina. Još najmanje dvije kaznene prijave Škuliću se spremaju za nastavak radova nakon inspekcijskog zatvaranja gradilišta, odnosno za djela skidanja i povrede službenog pečata i znaka, za što je određena novčana kazna ili kazna do jedne godine zatvora.

Zbog bespravne gradnje na zaštićenom kulturnom spomeniku, bastionu Moro, gdje se nalazi Zadarska tiskara, protiv Škulića je prije tri godine također podneseno više prekršajnih prijava.

Jutarnji list, 9.06.2007. godine je objavio da je Marko Pavić, sedmoosumnjičeni u slučaju pokušaja iznude cetingradskog poduzetnika Miće Valentića u "slučaju Kalmetin vozač", sin Nevena Pavića, bivšeg direktora i urednika Narodnog lista iz Zadra i dugogodišnjeg Kalmetina prijatelja.
Neven Pavić i ministar Kalmeta viđani su u lovu te u zajedničkoj vožnji motorima. Pavić se, nakon sporazumnog otkaza kojeg je potpisao s vlasnikom Narodnog lista Vedranom Škulićem, također Kalmetinim prijateljem, početkom prošle godine zaposlio kao suradnik u službi održavanja u zadarskoj ispostavi Hrvatskih autocesta.

ZADARSKA TISKARA, ZADAR

Upravni odbor :
Mate Pandža, predsjednik do 3. travnja 1995.
Branko Bašić, do 3. travnja 1995.
Zvonko Kurilić, do 3. travnja 1995.
Boris Škulić, predsjednik od 3. travnja 1995. do 26. studenoga 1996.
Zoran Pešušić, od 3. travnja 1995. do 26. studenoga 1996.
Ive Zdrilić, od 3. travnja 1995. do 26. studenoga 1996.
Miljenko Perić, od 3. travnja 1995. do 28. svibnja 1996.
Živko Šokota, od 3. travnja 1995. do 28. svibnja 1996.
Boris Šokota, od 31. svibnja do 12. kolovoza 1996

Nadzorni odbor:
Boris Škulić, predsjednik od 15. studenoga 1995. do 7. prosinca 2001.
Zoran Pešušić, od 15. studenoga 1995. do 16. listopada 2000.
Miljenko Perić, od 15. studenoga 1995. do 31. srpnja 1997.
Vedran Škulić, od 31. srpnja 1997.
Joso Malta, od 7. prosinca 2001.
Novela Škulić Perinović, od 7. prosinca 2001.

Direktor ili Uprava:
Josip Ćoza, direktor od 12. lipnja 1995. do 6. prosinca 1995.
Vjekoslav Festini, direktor od 6. prosinca 1995. do 2. siječnja 1998.
Mate Pandža, direktor od 2. siječnja 1998. do 7. siječnja 2002.
Ivica Krstić, direktor od 7. siječnja 2002

NARODNI LIST ZADAR

Narodni list Zadar, jedna od najstarijih novina u ovom dijelu Europe, preko 150 godina postojanja. Prvi broj zadarskog Narodnog lista izašao je 1. ožujka 1862. godine, a svojom pojavom, tekstovima i borbom za materinji, hrvatski jezik, pobudio je i međunarodnu javnost. Kroz povijest Narodni list ima veliki značaj za borbu za hrvatski jezik kao simbol nacionalne svijesti i opstojnosti hrvatskog naroda.

Narodni list kao tjednik sada se «srozao» na lokalni trač i korak je do gašenja iz razloga što mu naklada pada, te više služi potencijalnim porobljivačima koji pomoću droge truju Hrvate i ostale građane RH. Također i zbog moguće preprodaje atraktivnih nekretnina zgrada bivše Zadarske tiskare i Narodnog lista za najmanje 12 milijuna eura.

Svjedokinja Marija Radulić: Svi zaposlenici morali su slušati naredbe vlasnika Vedrana Škulića

Zbog optužbi da su još koncem prošlog stoljeća, kao odgovorne osobe, u tvrtki Narodni list d.o.o. neisplatom doprinosa i drugih davanja državu oštetili za iznos od 336 tisuća kuna na Općinskom sudu u Zadru saslušana svjedokinja Marija Radulić, 7.11.2012. godine (izjavu je objavio Zadarski list), a koja je radila kao računovotkinja te je navela:
- Svi zaposlenici u to vrijeme, pa tako i Boris Škulić, morali su slušati naredbe vlasnika, Vedrana Škulića. On je bio u Americi, ali je naređivao tko će i što raditi putem telefona ili bi poslao faks - kazala je Marija Radulić tereteći za sve "grijehe" isključivo vlasnika Narodnog lista

Hrvatski tajkuni, u skladu s ovim vremenom, kao produžene ruke plaćeni su da unište hrvatski ekonomiju i sve što smeta njihovom planu. Udruženo poljuljali su hrvatsku državu, za što su krivi i „brižni“ Hrvati dok su indiferentno promatrali i dalje promatraju urušavanje vlastite zajednice. U ime reda tajkune – janjičare treba lustrirati i konfiscirati im imovinu koju su ugrabili.

Kao što su Škulići u pretvorbi kupovali Zadarsku tiskari i Narodni list, svoje hrvatstvo demonstrirao je u Poličniku i Ivan Strika preko ogromnog imanja Lug u općini Poličnik koji je najprije imanje kupio u pretvorbi, a sada ga skuplje preprodaje preko agencije Adria Mare Nekretnine iz Zadra čija je vlasnica Jadranka Matešić Belfranin za 13.500.000,00 kuna. U pretvorbi Strika je imanje kupio za oko 500.000,00 kuna. I gle čuda, Matešić je u čvrstim poslovnim i prijateljskim odnosima s Novelom Škulić Perinović, predsjednicom uprave Narodnog lista d.o.o. koja zastupa društvo samostalno i pojedinačno. Ista je imenovana odlukom Nadzornog odbora od 30.04.2013. godine. Član uprave Narodnog lista je i Neven Pavić, direktor koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno.
Predsjednik nadzornog odbora Narodnog lista je Vedran Škulić, a zamjenica predsjednika nadzornog odbora je Arna Škulić i Dobrila Mikulić, član nadzornog odbora.

Ogromno poljoprivredno imanje Lug u općini Poličnik, koje je u pretvorbi prodano na kriminalan način, treba konfiscirati

Zemljište poljoprivrednog dobra Lug prodano za 2 kn/m2



Poljoprivredno dobro Lug

Pojedinci Hrvati su bez srama samo zbog osobnih koristi, pomoću „kumova“ u Zadarskoj županiji, kupili zemljišta s ciljem da ih preprodaju za desetke puta skuplje. Tako je u općini Poličnik Ivan Strika kupio 1998. godine ogromno imanje Lug (36 hektara oranica) koje je bilo u posjedu farme Bokanjac, a na kojem se proizvodilo povrće.
Farma Bokanjac je bila pravni sljednik bivšeg Poljoprivrednog kombinata Zadar koji je bio uzor za poljoprivrednu proizvodnju u Zadarskoj županiji, a imao je 1990. godine 1989 (tisuću devetsto osamdeset devet) zaposlenih radnika.
Prošlo je više od 17 godina od završetka rata, ali i dalje je neobrađeno poljoprivredno dobro Lug koje je u pretvorbi privatizirano pod nerazjašnjenim okolnostima. Kriminalne skupine iskorištavale su tadašnje stanje ulazi li poljoprivredno dobro Lug u pretvorbu ili ne. U toj atmosferi vodilo ih je samo jedno: tko ugrabi više – bolje kotira.

Imovina poljoprivrednog dobra Lug je znatno umanjena što znači da su nekretnine došle u ruke određenih pojedinaca bez ikakvog pravnog temelja i da su prodavane u bescjenje. Prodaja navedenog zemljišta išla je preko Ministarstva poljoprivrede, a kupoprodajni ugovor sa Strikom potpisao je bivši župan Zadarske županije Šime Prtenjača, 1998. godine.

Zbog navedenog «mešetarenja» sa zemljištem, Farma Bokanjac (otišla u stečaj) je tada podnijela tužbu u kojoj je tražila ništavost natječaja i ugovora o kupoprodaji. Zemljište su prodali za 2 kn/m2 iako je cijena u to vrijeme bila najmanje 6 DEM po m2.
Striki su elaborat izradili pojedinci iz županijskih ureda Zadarske županije. Isti su vrlo dobro znali čija se imovina nalazi na zemljištu Luga i kakva je vrijednost toga poljoprivrednog dobra, a ipak su izrežirali čitavu prodaju.
Sve aktivnosti oko prodaje imanja Lug vodila je Komisija za davanje u zakup i prodaju poljoprivrednog zemljišta Zadarske županije.
Uvidom u godišnji obračun Proračuna Zadarske županije za 1998. godinu, Službeni glasnik br. 5, od 23. srpnja 1999. godine utvrđeno je da Zadarska županija nema nikakvih prihoda od prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.

Iste godine (1998. godine) Zadarska županija objavila je javni natječaj u Vjesniku o prodaji državnog poljoprivrednog dobra Lug (36 hektara oranica) u općini Poličnik, a kojega je kupio Ivan Strika i koje je bilo u posjedu Farme Bokanjac, a na kojem se proizvodilo povrće.
U javnom natječaju je stajalo da natjecatelji u ponudi moraju dostaviti i gospodarski program za navedeno poljoprivredno zemljište, a sve kako bi ponuda mogla biti potpuna.
Postavlja se pitanje je li Zadarska županija izdala Ivanu Striki fiktivnu potvrdu da su izmirene sve obveze i da se može uknjižiti na poljoprivredno dobro Lug čime je oštećena Republika Hrvatska za više milijuna kuna. Pitanje se postavlja iz razloga što u godišnjem obračunu Proračuna Zadarske županije za 1998. godinu nema nikakvih prihoda od prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države kada je i bila prodaja Poljoprivrednog dobra Lug.

Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području općine Poličnik ekonomska je trauma što je posljedica uništenja poljoprivrednog dobra Lug, i dr. koja su trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u općini Poličnik.


Poslano

1. Vladi Republike Hrvatske
2. Sindikatu grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske
3. Državnom odvjetništvu RH
4. USKOK-u


U Zadru, 21. studenog 2013. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
I

UDRUGA BIVŠIH ZAPOSLENIKA SOLIDARNOST ZADAR



Post je objavljen 21.11.2013. u 13:58 sati.