Danas se na svakom koraku promoviraju "pametne" tehnologije, od "pametnih" mobitela koji su možda najmasovnija pojava, preko raznih drugih "pametnih" naprava ili tehnologija ugrađenih u te naprave (npr. razni tehnički dodaci u atomobilima isl.)... Štoviše, nastoji se stvoriti toliko "pametne" tehnologije koje bi pamet korisnika, ali i njegov bilo kakav intelektualni ili drugi napor učinili nepotrebnim, dapače i suvišnim, pa u toj mjeri nešto "olakšavaju", treba se zapitati da li, i u kojoj mjeri, pametne tehnologije zapravo zaglupljuju ljude.
"Pametnih" tehnologija može se naći i u fotografskom svijetu, a neke od njih su danas toliko uobičajene da ih ljudi već uzimaju zdravo za gotovo:
AUTOMATSKA EKSPOZICIJA
Svjetlomjeri koji su ugrađivani u fotoaparate su s vremenom evoluirali od onih rudimentarnih koji su se sastojali od skale s iglom koja je pokazivala višak ili manjak svijetla (a gdje je korisnik sam morao svjetlomjeru dati informacije o osjetljivosti filma i zatim sam podesiti aparat), do onih elektronskih koji su bez ikakve intervencije i inputa od strane fotografa bili sposobni sami, automatski, prilagođavati otvor blende ili brzinu zatvarača kako bi se dobila sipravno eksponirana slika. Korisnik je samo morao pritiskati okidač.
Iako s jedne strane takva automatizacija praktična, nažalost zahvaljujući tome danas malo tko zna određivati ekspoziciju i snimati bez svjetlomjera, kao i što je to "sunce f16" metoda određivanja ekspozicije, korištenje zonskog sustava i sive karte... mahom su svi naviknuti da aparat sve obavlja sam.
AUTOMATSKI FOKUS
Dok je početku trebalo gledati kroz tražilo aparata i ručnim podešavanjem objektiva izoštriti sliku, autofokus je omogućio fotografima da gotovo u trenutku fotoaparat sam fokusira na željeno mjesto ili objekt. Tako fotografi više nisu morali "gubiti vrijeme" (tih sekundu dvije) na izoštravanje.
No, koliko god on "ubrzao" fokusiranje, autofokus nije svemoguć, jer onaj tko ga ne zna koristiti i ne zna njegova ograničenja, može svejedno dobivati mutne fotografije promašena fokusa. Štoviše, zbog ogromnog oslanjanja na autofokus, dobar dio ljudi ne zna što je i kako se koriste skala dubinske oštrine i zonsko fokusiranje (a što je nekad bila prilično učinkovita zamjena za autofokus, dok ovaj nije izmišljen).
STABILIZACIJA SLIKE
Nekada, u početku, glavna stabilizacija slike bio je stalak. Tronožac. Kada su fotoaparati postali dovoljno maleni i lagani da ih se može držati u rukama za vrijeme snimanja, stabilizacija slike je ovisila jedino o fotografovoj sposobnosti da u trenutku okidanja mirno drži fotoaprat, kako slika nebi ispala mutna uslijed pomaka kamere.
Koja pomicanjem elemenata (leća) u objektivu ili senzora nastoji ublažiti pomak kamere, no s druge strane ima korisnika koji se nimalo ne trude mirno držati aparat već očekuju da će stabilizacija slike sve učiniti umjesto njih.
ZAKLJUČAK?
Danas među mlađim generacijama više gotovo da i nema onih koji bi bili sposobni koristiti staru fotografsku opremu. Prvenstveno zato što se zbog komocije sami sebe već u startu nesvjesno pretvorili u robove "pametne" tehnologije i neznalice po pitanju stvari koje "rade na žgance". Štoviše, zasigurno među fotografima (ili bolje rečeno "fotografima") ima čak i onih kojima nikako nije jasno kako je prije uopće bilo moguće snimati aparatima koji nisu imali u sebi svu silu danas dostupnih "pametnih" tehničkih čudesa...
Post je objavljen 20.11.2013. u 16:27 sati.