Knjiga ko knjiga....neka te totalno oduševi, neka razočara, neku ne pročitaš do kraja, neke niti ne pamtiš, neke čitaš stalno iznova, neke citiraš, neke uzmeš u ruke kada si tužan, neke te jednostavno inspiriraju.
Melita Rundek i njen "Kasni vlak za Kopenhagen" sam pročitala u trenu. Lijepa, topla priča iz kraja osamdesetih kada je svijet bio drugačiji.......bez današnjih tehnikalija......mislim prvenstveno na komunikacijske. Onda su se pisala pisma i čekao se danima odgovor iz daleke Danske.
Već sam u inspiracijama ručno ukrašavala pisma, a sada su na red došle koverte, jer su me Zvjezdana i Ivan podsjetili na to, kako sam i ja u to doba nestrpljivo čekala da mi poštar donese pismo.
Uzela sam običnu kovertu i odlijepila je da dobijem predložak po kojem sam ocrtavala na željenom papiru oblik koverte. Papir može biti neka lijepa reklama, slika iz kalendara, karte, kolaži, jednobojni papiri u boji......
Nakon što sam izrezala oblik, zalijepila sam ljepilom za papir dvije bočne stranice i začas je nastao kup koverta, spremnih za slanje.
Samo još moram naći nekoga tko će se veseliti primljenom pismu u poštanskom sandučiću!