S rukama u pekmezu I
Petak navečer, “Murja” i The Stooges, čisti “protopunk“. Murja je lokalna birtija skrivena ispod Konzuma. Do nje možete doći stepenicama koja vas vode do Murjinih vratiju. Stara klimava vrata koja nemaju stakla, a zimi se na njih stavljaju kartoni protiv propuha i hladnoće. Čim uđete dočeka vas brdo praznih kašeta pive, posteri „harcore pankerije“, lavor u kojeg kapa voda sa stropa i veliki sat na kojem je vrijeme već odavno stalo. Daljnjim korakom kroz prljav i ljepljiv pod dolazite do prostorije dugačke nekih dvadesetak metara, sa desne strane separe-i obojani u šarkoperkaste boje i stari prašnjavi stolovi usred svakog separe-a. Na lijevu stranu ocrtava se šank dugačak koliko i birtija, sa klimavim barskim stolicama i potrganom drvenom šipkom gdje bi se po nekoj teoriji trebale stavljati noge.Pri kraju dugačke birtije nalazi se omanja bina za održavanje koncerata lokalnih „dripaca“. Murja je prava rupa sa domaćim štihom. A tko danas svira, sviraju dečki šupljih glava...
Đoni, Škulja, Milje i Klipa, to su naši dečki koji sada u petak navečer lupaju po gitarama i bubnjevima i odzvanjaju svojom mladošću,prokosnošću i pobunom protiv sistema.
Đoni je glavni lik u bendu, pjevač,srednje visine,duge crne kovrčave kose do stražnjice, crnih očiju,gustih crnih obrva i rijetkog osmijeha.
Škulja je basist, totalni „šaljivđija“, plave kose srednje dužine,plavih oči, a za razliku od Đoni-a Škulja nikad nije ozbiljan. Zovu ga Škulja jer je kao mali razderao hlače na stražnjici i cijeli dan paradirao po gradu sa „škuljom“.
Milje svira gitaru, totalni je „panker“, ćelavo ošišan, posred glave „irokeza“, veliki nos i razbijena brada od prošle tučnjave.
Klipa svira bubnjeve, dečko je visok skoro dva metra, uvijek nosi „policajke“i vječito sarkastičan.
Naspram njihovog izgleda i ukusa, Đoni, Škulja, Milje i Klipa su uobičajeni srednjoškolci koji hvataju okolo klinke i bore se s školom svakodnevno. Bez obzira na moj „in medias res“ dečki još uvijek sviraju totalno izgubljeni u ritmu protopunka. Dolazi do kratke stanke i dečki odlaze u „back-stage“ koji je zapravo spremište za pive i kojekakve alkoholne napitke, osim napitaka bez alkohola s kojim u Murju nemožete ni ući. Dok momci sjede dolazi gazda zvani Šime,a zovu ga tako jer je podrijetlom iz Splita, jači čovjek, oštrih crta lica, spojenih obrva i trodnevne brade te ih ponudi sa sandukom pive. Momcima se lice odmah ozarilo i nasmiješilo jer su u sanduku bile najbolje i nafinije pive ikada, a njihovo ime je
„Punkf“. O da, pive okusa „panka“, anarhije, slatkog meda, kruha s sitno drobljenim mrvicama žitarica i božanstva. Đoni-ju se pojavio osmijeh od uha do uha.
- To, gazda!To!Predobro e!
Slične reakcije su imali i ostali članovi uz povike i pokoju psovku koja im daje još veći naglasak na ushit. Nakon pola sata pauze, dečki su popili pola „gajbe“ i nastavili svirati još žešće i moćnije, pivo Punkf im je dalo neviđenu snagu i moć. Došlo je vrijeme i za drugu pauzu. Na kraju druge pauze šupljoglavi su se skoro potukli oko zadnja dva komada Punkf-a. U žaru borbe i svađe Škulja je doživio eureku.
- Pa kaj se mi svađamo ovdje, budemo si zeli dva sanduka!Šime nas nebu ni skužil.Tak i tak je galebar kojem se ne da ni vrata od Murje zaključat...
Ostaloj bagri se ideja svidi.Popiše oni još ostale dvije pive u stilu „svakom dva, tri guca“, te su nastavili sa svirkom.
Uz završne ritmove Stooges-a, Patti Smith i povika klinki: „Škulja najljepši si“, dečki su završili svirku i krenuli prema spremištu da uzmu ono što im „pripada“. Milje ugleda prozor sa strane koji je bio stvoren za izlazak gajbi na površinu.
- Alo majmuni, ovdje je prozor, tu ćemo pobacat ova dva sanduka van!“.
Klipa se osmrkne na Milju kao zmija.
-Kad smo već kod majmuna, ti se popni do prozora i bacaj sanduke ko da su banane.
Milje se samo kiselo nasmijao na Klipinu „kajlu“ te se popne i izbaci dva sanduka kroz prozor. Ali dečki nisu očekivali da je u tom trenutku Šime stajao vani pored prozora i mokrio po sivom, izblijedjelom zidu. Šime sav u čudu pogleda dva sanduka, spusti se da pogleda u spremište i tu upazi braću Dalton kako se smiju i kreću van po svoju nagradu. Đoni, Škulja, Milje i Klipa se penju po stepenica, puni radosti i uzbuđenja zbog njihovog ulova, ali tu su ugledali Šimu kako stoji prekriženih ruku, mrkog pogleda, pun bijesa sa nekim štapom kojeg je pokupio u blizini.
Na taj prizor šupljoglavi su dali petama vjetra.
- Doći ćete vi meni, sunce vam vaše! Sve ću vas pred zid!Alo, dolazi ovamo!“.
Nakon trke momci su stigli do Đoni-jeve kuće gdje inače imaju probe.Put do garaže je vodio kroz maminu kuhinju, koju su dečki zvali teta Đurđa. Teta Đurđa je spremala pekmez od šljiva. Klipa pruži prst prema pekmezu, a u taj čas teta Đurđa opali Klipu kuhačom po prstima.
-Klipa, ne diraj moj pekmez, odi svojoj materi doma jest pekmez!
Post je objavljen 19.11.2013. u 20:45 sati.