Marketing
tema za sebe: V U K O V A R
VUKOVAR ZASLUŽUJE STATUS POSEBNOG PIJETETA !
Danom sjećanja na žrtvu Vukovara 18. listopada 2013. obilježena je 22. godina od ratnog poraza Vukovara. Istovremeno ovo je 15. godina od vračanja u suverenitet Republike Hrvatske Zapadne Slanonije i grada Vukovara.
GRAD HEROJ
Vukovar je grad heroj. I to je jedina zadovoljština koja se može dati braniteljima grada Vukovara i građanima koji su sve do evakuacije 1991.ostali u Vukovaru. I svima onima koji su došli braniti Vukovar iz cijele Hrvatske.Vukovar nije bilo moguće obraniti od napada armije JNA i paravojnih srpskih snaga. Ratnici koji su preživjeli 86 dana strahote rata u Vukovaru govore o nedostatku oružja i municije. Oni koji su posljednjih 25 dana 1991.krenuli na Vukovarsko bojište kada je trebalo najžurnije pomoći obrani grada, govore o čudnovato sporoj organizaciji odlaska i dolaska na vukovarsko ratište.Put od Zagreba do Vukovara trajao je tada nekoliko dana. Preživjeli ratnici govore: oružje je odlazilo iz Zagreba za Vukovar ali tamo nije stizalo. Branitelji su željeli obraniti grad, a nisu imali borbenog streljiva. I doživjeli su poraz. Pad. Vukovar su osvojili srbi. Živi hrvati su morali otići ili nestati iz Vukovara.
BROJKE OPISUJU PORAZ GRADA
Susjedi, s druge strane rijeke Dunava,- Srbi - i domaći Srbi koji su u Vukovaru nacionalna manjina, pretvorili u grad Vukovar ratnim oružjem u ruševinu.Od oko 15.000 stambenih objekata u Vukovaru 14.000 je teško oštećeno granatiranjem.Poginulo je 1350 civila, 550 vojnika i policajaca, ranjeno je 2500 osoba, poginulo je 12 djece, a 43 ih je ranjeno, oko 10.000 osoba je prošlo kroz srpske logore u kojima su zvjerski mučeni, nekoliko stotina osoba obitelji još uvijek traže, jer se ne zna, odnosno srbi ne žele otkriti gdje su ubijeni. Poginuo je 921 branitelj 204 vukovarske brigade, 22 000 osoba je prognano iz Vukovara. Oni su bili razmješteni na 560 mjesta u Hrvatskoj. U Vukovaru je otkrivena i najveća grobnica poslije Drugog svjetskog rata iz koje je ekshumirano 938 tijela žrtava srpskog divljaštva i brutalnosti ubijanja.
Rat je planiran i smišljen zbog nacionalističkih ciljeva,sa željom i ciljem da se u Vukovaru kao i u cijeloj Hrvatskoj ubije hrvatski identitet. Granatiranje i totalno uništenje kulturnih objekata, objekata javne namjene, tvornica i sakralnih objekata potvrda su i dokaz u kom je smjer išla ta agresija.
Potpisivanjem Erdutskog sporazuma 12. studenog 1995. u čemu je posredovala međunarodna zajednica, krenuo je početak stvaranja uvjeta za demilitarizaciju tog područja, uspostavu mira, dolazak mirovnih snaga i vračanje Vukovara, odnosno istočne Slavonije pod suverenitet RH.
Mirna reintegracija započela je 15. siječnja 1998. Srbi su teškim vojnim napadima i granatiranjima vukovarsku bolnicu teško uništili, a nakon protjerivanja hrvatskog stanovništva su je obnovili.To su činjenice.
NACIONALNA MANJINA POVOD NOVOG RAZDORA
U 22. godini obilježavanja pada grada Vukovara, srpska nacionalna manjina pojavila se ponovo kao prijetnja mirnom suživotu u gradu Vukovaru. Ta manjina je samo jedna od 19 nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Srpska nacionalna manjima u Vukovaru želi na svom matičnom pismu čirilici imati na institucijama državne uprave svoje natpise. Premijer Zoran Milanović je dodatno dolio ulje na vatru kada je to odobrio, pravdajući udovoljavanje manjinama Zakonom i zahtjevima EU. Tako potakao stvaranje novih etničkih i drugih razdora u gradu Vukovaru 22 dvije godine od pada Vukovara i samo 15 godina nakon mirne reintegracije zapadne Slavonjije i Vukovara u suverenitet RH. RH ima 19 nacionalnih manjina koje RH financira:i to talijane, čehe, slovake, mađare, rusine, ukrajince, srbe, nijemce austrijance, židove, slovence, albance, bošnjake, rome, crnogorce, makedonce, bugare, poljake i ruse.Pripadnici nacionalnih manjina imaju sva prava kao i svi ostali građani države u kojoj žive. Hrvatska je primjer zemlje u Europi koja ima velikog sluha za nacionalne manjine, u odnosu na neke velike Europske zemlje koje tom pitanju ne pridaju važnost.
Kolona ljudi iz cijele Hrvatske koji su došli 18.11.2013. iz osjećaja ljubavi i poštovanja
u Vukovar prema poginulim braniteljima.
DVIJE KOLONE
Zbog dvojezičnosti ploča na državnim institucijama pojavile su se na obilježavanju DANA SJEČANJA U VUKOVARU dvije kolone onih koji su zbog pijeteta prema žrtvama rata došli u Vukovar. U jednoj je bilo oko 100 000 građana iz cijele Hrvatske. U drugoj Vlada Republike Hrvatske predvođena predsjednikom dr. Ivom Josipovićem i premijerom Zoranom Milanovićem, te sa većinom hrvatskih ministara. Zbog nezadovoljstava građana Vukovara Vladom koja je dozvolila dvojezične ploče, i mogučnošću Stožera za obranu Vukovara koji traži da Vukovar ima status grada pijeteta i odgodu dvojezičnih ploča na 50 godina, organizator kolone sijećanja je uspio u želji da nijedan član Vlade RH ne dođe do memorijalnog groblja. Prema informacijama s radio Zagreba Vlada je, ne pješice, već u vozilima prevezena do spomen područja OVČARA i tamo su položili vijence.
Članovi hrvatske Vlade dolazili su ulicom kardinala Alojzija Stepinca, kada je pred njih izašla široka Kolona sječanja iz ulice dr. Antuna Bauera. Jesu li se članovi Vlade trebali ugurati u kolonu među ljude da bi svi zajedno išli prema Memorijalnom groblju?
Članovi Vlade su ostali čekati gledajući u leđa onih koji su prolazili u koloni.Prema toj organizaciji Vlada je trebala ostati na samom začelju Kolone sječanja.
SRBI U VUKOVARU IGRAJU NA PRIJEVARU !
Građani Vukovara kažu da će poučeni dosadašnjim teškim iskustvima u suživotu sa srbima koji su samo nacionalna manjima u Vukovaru, zbog ove dozvole dvojezičnosti ploča doživjeti još mnoge razdore i nepravde od Srba. Jedan od mještana je rekao ( imam njegove podatke) da žene iz Srbije dolaze rađati djecu u Vukovarsku bolnicu kako bi se statistički broj srba u Vukovaru povećavao. Isti vukovarac kaže kako se Srbi koriste nepostojećim ljudima i adresama. Naprimjer ulica Ratarska 0 ne postoji, a na toj adresi je upisano 16 osoba. Na adresi u ulici Dragutina Tadijanovića su upisane 44 osobe, a u stvarnosti tu ne živi nitko. Prema Zakonu o boravištu iz 2012., kaže taj vukovarac, mogla bi se provesti službena policijska evidencija stvarnog broja srba u Vukovaru, kao što je to kaže, provedeno u Vrgorcu. No to u Vukovaru, rekao je, netko ne želi. Rekao je također da su od Zavoda za statistiku zatražili stvarni broj stanovnika srba po naseljima prema posljednjem popisu stanovništva, no to nisu dobili, jer je to proglašeno tajnim podacima.
U tijeku je sakupljanje potpisa za referendum na kojim hrvati Vukovara žele da se u Ustavu RH promjeni postotak nacionalne manjine iz 33% na 50%.
VLADA JE IZDALA NAŠE BRANITELJE!
JELKA TRBORA (57) iz ĐAKOVA bosa je hodala iz kruga Vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja noseći transparent i križ na koji je stavila hrvatsku zastavu. Zašto to- pitam je „ najprije zato što je i moj 18. godišnji sin Željko otišao braniti Vukovar, a onda se vratio braniti Đakovo i 15.9.1991. poginuo. Hodam bosa za žrtvu svih hrvatskih poginulih branitelja. Jer ovo nije kolona sjećanja već križni put za nas. A ovaj grb na križu to je simbol za hrvatske događaje. Jer Juda je izdao Isusa, a Vlada je dopuštenjem dvojezičnih ploča, ploča na čirilici, izdala naše branitelje. Što srbi nisu dobili oružjem, žele na psihološki način dobiti. A zašto su onda naši sinovi i muževi ratovali „ – odgovorila je pitanjem Jelka Trbora .
Jelka Trbora bez obuće.
Kuća koja podsjeća na vrijeme rata! Na njoj je mnogo ožiljaka od borbene municije koja je pogađala kuću. To je kuća obitelji Vodopić, Stjepana Radića 66. Obitelj kaže da je kuća pod zaštitom Konzervatorskog zavoda jer je dio povjesne baštine i još uvjek nisu dobili dozvolu da obnove kuću.
EVO NEKOLIKO PLAKATA O TOME ŠTO GRAĐANI VUKOVARA PORUČUJU POLITIČARIMA!
Post je objavljen 19.11.2013. u 10:18 sati.