Ovakve teme rijetko pišem..... jer je velika mogućnost pogrešnog tumačenja onoga što želim reći.
No to me neće spriječiti da otvorim tu provaliju tišine i dozvolim da se iz mene razlije razočaranje koje mi već duže vrijeme kola venama.
Predsjednik Josipović je nakon današnje neugodnosti u Vukovaru izjavio: „Nema opravdanja, zabijen je klin koji će se teško izvaditi.“ Izjavio je kako se osjeća žalosno.
I ja sam žalosna.... i smatram da je ovo s klinom u potpunosti točno, ali bih se zadržala malo na toj izjavi.... jer osjećam potrebu napisati svoj osjećaj tko je taj klin zabio.
Ne volim nepristojna ponašanja u takvim prilikama, ali kad se već dogode tada ih treba ogoliti.... da bi ih u budućnosti spriječili.
Što je silno naljutilo moju mamu pred ekranom, Predsjednika i Premijera? Naljutio ih je Karamarko.
Moja majka se pjeni i srčano izgovara: „Kako se samo usuđuje prozivati i bilo kome nešto predbacivati.... onnnnn.... čija stranka je korijen sveg zla u ovoj zemlji?“ Predsjednik se suzdržano snebiva nad Karamarkovom potrebom da manipulira u ovoj situaciji i zloupotrebljava komemoraciju za svoju politiku, a Premijer na sebi svojstven način ponižava Karamarka i izjavljuje da ovaj leti tek na krilima nekih sila, jer sam nije u stanju organizirati tako nešto. Nismo ni sumnjali da će protivniku odgoviriti ponižavanjem.
Činjenica je da su danas do izražaja došli neki ljudi koji ovakve društvene okolnosti koriste da bi ostvarili neke svoje zakulisne ciljeve. Isto tako je očigledno da ovakve situacije jako odgovaraju HDZ-u kojemu je to mogućnost da se skrene pažnja s činjenice koliko je njihovih „uglednih“ članova po zatvorima, a da je i sama stranka na optuženičkoj klupi. Što je njima uopće preostalo... osim braniti se i mlatiti praznu slamu da nekako odvuku pažnju sa svih svojih zala koja su ih oplela poput paukove mreže?
No tko je zabio klin?
Mene su puno više naljutile te žalosne face vladajućih i izigravanje žrtvi današnjeg događaja.
Klin su zabili sami sebi. Da se nisu izdizali i udaljavali od naroda nitko njima ne bi mogao zabijati klinove. Dovoljno je samo pratiti sve događaje od početka mandata i način na koji Premijer i većina ljudi iz vlasti govori o narodu.... Prisjetimo se samo kako su sve krstili narod, radnike, znanstvenike, sindikate i opoziciju. O svima govore s visoka, s prijezirom, prepuni uvreda i bahatosti.
Posebno mi se povraća kada se Premijer poziva na propise i koliko se važno istih držati.... a svakodnevno ih sami krše. Pa njegov prvi čovjek... ministar Linić prije par dana optužuje liječnike da su krali iz proračuna... pomoću tamo neke pripravnosti, a tu krađu iz proračuna im je omogućio HDZ.
Halooooo!!! Pripravnost je nešto što je regulirano propisima! Kako se krađom može ocijeniti neko pravo koje proizlazi iz važećeg propisa? Zašto su propisi toliko sveti kada idu njima u korist, a ignoriraju se i krše u masu situacija kada njima ne odgovaraju?
Kaže Premijer: „Emocije se po definiciji ne mogu razumjeti, mogu se osjetiti. Ja to pokušavam i razgovaram s tim ljudima. No zakon je zakon, a ovo je jedna obična politička podvala. Postoje zakoni i postoji razum. Dok sam ja predsjednik Vlade širit ćemo prostor slobode i idemo naprijed, a ne natrag - zaključio je.“
Ovo je žarište problema. Emocije se itekako mogu razumjeti.... ako nismo roboti, formalisti i ako se ne skrivamo iza propisa koji se koriste ili krše po potrebi... a što sam navela u prethodnom odlomku.
Premijer se možda trudi „osjetiti“ emocije... ali nije baš uspješan u tome.... pa mu se zato i mogu zabijati ovakvi klinovi.
Čovjek bez emocija, koji se vodi samo razumom i zakonom je robot... a čovjek koji zanemaruje razum i zakone, a vode ga samo emocije je dezorijentirani pojedinac... najčešće delikvent. Jedno bez drugog ne može i to se danas jasno pokazalo. Tužna je ta sloboda za koju se Premijer misli izboriti samo razumom i zakonima... a zanemarujući emocije.
U cijeloj ovoj priči najveći krivac je vlast, a odmah iza njih su ljudi iza kulisa koji zloupotrebljavaju ovu situaciju za svoje političke i druge interese. Najveći gubitnik i onaj koji uopće nije kriv je NAROD.
Masu ljudi u toj koloni nije imao pojma što se dešava, a svi oni koji su osjećali prkos nisu se borili za interese onih koji ih zloupotrebljavaju... nego je tamo koračao svatko sa svojim osobnim prkosom.... iz nekog samo svog razloga. A ti razlozi su veliki do neba... svakom njegov najveći.
Pojedinac u narodu može biti neobrazovan, ovijen zabludama, psihički bolestan, poremećenog sustava vrijednosti, može biti ljut, tužan, prkosan... svakakav..... i to je nešto normalno... na toj šarenoj livadi.
Ali VI... gospodo političari, vi ne smijete biti ni neobrazovani, ni neorganizirani, ni neempatični, ni skloni svaljivanju krivnje na sve oko sebe, ni iznenađeni, ni zbunjeni. Niste mandat dobili da nam pričate o slobodama koje mislite nametnuti silom, nepravdom i bahatošću.
Da je samo malo više emocija u kombinaciji s vašim razumom i znanjima ne bi vas narod doživljavao stranim tijelom i nepoželjnim gostima na svojim skupovima. Vas nije izolirao i odbacio narod... vi ste se sami izdigli i odvojili od naroda, a sada cmoljite ko curice zbog toga.
U svakom poduzeću gdje ste političkim kadroviranjem postavili svoje „stručnjake“ oni nikada o sebi ne govore kao o dijelu tog poduzeća.... nego jasno ističu „MI“ i „VI“. Jasno nam dajete do znanja... na svakom koraku, u svakom danu da ste vi „Bog“ i batina, a mi smo roblje. Vi si to trenutno možete i priuštiti jer imate moć.... ali ne možete nas natjerati da vas poštujemo, volimo i žudimo za vašim društvom... sve dok ste tako bahati i izdignuti od nas. Pišući ovu rečenicu na pamet mi je pao stih „Zabranjenog pušenja“ : „Možeš imat moje tijelo, ali dušu ne....“
Tu je vaš problem. Imate nas... možete nas guliti, kršiti propise kada su nama u interesu, a pozivati se na iste kada nas treba dodatno guliti, možete nas vrijeđati, ponižavati i što god želite.... ali onda nemojte plakati što nemate naše duše...... jer do duše naroda se ne dolazi na način koji ste vi odabrali.
Post je objavljen 18.11.2013. u 21:38 sati.