Zašto u ljutnji izgovorimo stvari koje mislimo, a često se tu potkradu i neke zaista velike rečenice koje nisu naše, koje ne odražavaju naše mišljenje i stajalište oko neke stvari? Tuđe riječi nas bole više nego naše vlastite.O svojima često ne razmišljamo dugo, već nam prolete kroz glavu u većini slučajeva. Težina i bol nečijih tuđih riječi nam se zna urezati pod kožu i boljeti jako dugo. O tuđim riječima znamo razmišljati danima.
Svaka misao nosi određenu energiju. Isto tako, svaka izgovorena riječ, bila ona upućena nekome direktno ili ne nosi svoju energiju. Koliko puta smo odaslali svojim riječima negativnu energiju prema nekoj osobi a da toga nismo bili ni svjesni? Sve što činimo ili ne činimo ima svoje posljedice sa kojima se nekada lakše a ponekad teže nosimo. Recimo da je život skup zbroja bezbroj izbora na svakodnevnoj bazi. Od ranoga jutra kada se probudimo do kasno na večer kada legnemo u krevet, napravimo tisuće malih a ponekad i velikih izbora. Svi ti izbori zajedno čine naš život i oblikuju ga svake minute. Naravno, nema smisla razmišljati što bi bilo kada bi bilo ili kada bi naši izbori oko neke stvari bili drugačiji. Smatram da nam život nije unaprijed predodređen i da baš tim izborima mi odlučujemo o svome životu. Istina, u nekim situacija bi nam bilo lakše da je naš izbor u datom trenutku bio drugačiji, ali ne postoji osoba na ovoj laneti koja nije krivo izabrala. Ne kažu bez veze da se na greškama uči. Svakim svojim krivim izborom smo nešto naučili. Život nas uči da je ljudski griješiti. Ljudski je krivo izabrati. Ljudski je truditi se živjeti najbolje što znamo.
Post je objavljen 18.11.2013. u 20:43 sati.