KAKO SU SE SAMOHRANI RODITELJI NAŠLI U SREDIŠTU POZORNOSTI
Ovo nije tekst o predstojećem referendumu. Na njega ću svakako izaći i glasovati za toleranciju, miran suživot, uvažavanje i ljubav. Ovo nije niti tekst o mržnji. O njoj se previše
priča i piše. Ovo je tekst o tome kako ne postoji crno – bijeli svijet i kako istina, ako ju realno i kritički sagledamo, ne postoji kao univerzalna. Ona je u našim očima. Ona je stvar perspektive.
Iako se sa stavovima gospođe Željke Markić i s njenom inicijativom, koja je dovela do ovog referenduma, koji će nas skupo koštati, nimalo ne slažem, moja opća kultura i uvažavanje tuđeg mišljenja, ne dozvoljava mi, da ju vrijeđam i nazivam mnogim, pogrdnim imenima. Kao što rade mnogi. Ne postaju li i oni tada, pobornici govora mržnje, o kojoj toliko pričamo, koju toliko osuđujemo i protiv koje se »kao borimo«.
MANIPULACIJA MEDIJA I SNAGA JEDNE REČENICE
Ponekad je dovoljna samo jedna rečenica. I Izvlačenje iz konteksta. Dok mediji trljaju ruke i podižu svoju čitanost. Pa se u samo nekoliko dana ta »kobna i fatalna« rečenica gospođe Markić, našla na facebook profilima mnogih, na gotovo svim portalima, televiziji i novinama.
Ne smijemo nikada umanjiti snagu riječi. Jer one mogu jako zaboljeti, jer mogu ošinuti poput najvećeg šamara. Ne mogu se obrisati gumicom, niti, samo tako zaboraviti. Mogu se izvrnuti, prilagoditi, krivo interpretirati.
A rečenica je bila sljedeća: »Odrastanje sa samohranim roditeljem je neprirodno okruženje«.
No, da li je ona rekla upravo to?
Rečenica u originalu, nije bila baš tako rečena. Ono što je izjavila gospođa Markić, pročitajte u cijelosti:
»Najbolja majka, najsnažnija, najodgovornija, najkompetentnija, najnježnija, ne može svom djetetu u potpunosti zamijeniti oca. Niti najbolji otac ne može u potpunosti djetetu zamijeniti najbolju majku. Vaša majka je očito obavila odličan posao s vama (voditeljica je rekla da je njezina majka samohrana), kao što čini jako puno samohranih roditelja. Jako puno samohranih roditelja su dio ove Inicijative upravo radi toga što oni razumiju koliko je teško sam podići dijete, upravo zato što oni razumiju koliko im fali, koliko im je teško kad oni sami odgajaju dijete. Dijete treba i oca i majku i ako društvo može, treba to osigurati. Postoji niz različitih situacija, ali ja bih isto rekla da u situacijama gdje roditelji samohrani podižu svoju djecu, ti roditelji to rade uz jako velike žrtve. Također, uspjeh u odgoju te djece jako ovisi o obitelji, o onima koji su oko njih, djedovi, bake, ujaci, tete, dakle, u situaciji u kojoj se naruši jedan prirodni odnos, ulazi obitelj, ulazi zajednica koja toj djeci pomaže.«
Revoltirani samohrani roditelji i njihova djeca, kao i oni, koji to nisu, napisali su brojne statuse, raspravljali satima, svađali se, a često puta i međusobno vrijeđali. Već u četvrtak, kreirana je stranica na Facebooku, pod nazivom »Peticija za tužbu Željke Markić zbog vrijeđanja samohranih roditelja«.
Hoće li možda, upravo ova situacija, promijeniti rezultat referenduma, hoće li gospođa Markić zbog nje, platiti skupu cijenu, ako uzmemo u obzir, mnogobrojnost samohranih roditelja i djece koja su odrasla u jednoroditeljskim obiteljima, kao i sve one, koji samohrane roditelje, imaju kao prijatelje ili su u njihovoj neposrednoj okolini. A to su danas, gotovi svi.
Jako teško je u cijeloj situaciji biti potpuno objektivan, teško je mnogima biti realan i sagledati pravu istinu. U atmosferi koja je uzavrela, trebalo je samo zapaliti fitilj.
Samohrani roditelji, kojima je danas u Hrvatskoj jako teško, osjetili su se prozvanim, osjetili su se na neki način ugroženim i stigmatiziranim. Postoji li prava istina o tome, što je prirodno ili neprirodno odrastanje ili odnos, ili je ona zapravo, rezultat brojnih čimbenika, koji nikako nisu, isključivo broj osoba, s kojima odrasta dijete?
ŽIVOT NIJE CRNO - BIJELI FILM
Istina, priroda je vjerojatno jako davno, dobro zamislila stvari, jer je ipak činjenica da je mnogo kvalitetnije i priznajmo si, lakše, kada u odgoju djece, sudjeluje dvoje ljudi. Ali dvoje odgovornih i brižnih ljudi, punih ljubavi. Lakše je fizički, psihički, emotivno i financijski. Ali prirodni poredak stvari, srušio se davno.
Brojni ratovi, gdje su djeca, ostajala bez roditelja, kao i današnji mnogobrojni razvodi, učinili su, da ono što se smatralo prirodnim i eventualno bilo lijepo zamišljeno, postane samo ideal . Bajka o mami, tati, nekoliko djece, velikoj kući i psu, ostala je bajka, za kojom se žudi, ali koju često puta, ruši, neumoljiva i gruba realnost.
I sama sam samohrani roditelj već godinama. I jako dobro znam svu težinu i odgovornost, samohranog roditeljstva. Djeca mi još uvijek nisu u nekim »starijim« godinama i znam da ću proživjeti još jako mnogo briga, bolesti, borbe s egzistencijom, alimentacijom, pubertetima, nesretnim ljubavima, školom i svim onim nebrojenim, svakodnevnim stvarima. I to sama.
Ali kada razmišljam o svemu što sam prošla, sjetim se i svih predivnih trenutaka. Mnogih osmijeha i zagrljaja, priredbi i rođendana, blagdana i školskih uspjeha. I svih onih »malih« svakodnevnih trenutaka koji zaista, život znače. A prošla sam ih sama. Vjerojatno imam sreću, koju mnogi nemaju, da sam imala veliku pomoć roditelja i prijatelja. Prijatelji su zaista divna obitelj, koju biramo sami.
Moja djeca su djeca, koja su vedrog i pozitivnog duha, djeca koja poštuju drugog čovjeka, puna nježnosti i topline. Uspješna u školi, dobri prijatelji i zainteresirana za mnoge stvari. Jer odrastaju u pozitivnom, podržavajućem i poticajnom okruženju. Možda ne mogu zamijeniti onu »mušku figuru«, ali mislim da imam dovoljno ljubavi, brižnosti, snage i hrabrosti za dvoje. I takvo odrastanje je tada, nešto sasvim prirodno i pozitivno. Nešto što se već dugo, u nekim naprednim zemljama, s mnogo manje stereotipa i netolerancije, poštuje kao, sasvim prirodno.
Kada gospođa Markić kaže, da društvo treba pomoći, ne razumijem točno, njenu viziju. Društvo svakako treba pomoći brojnim samohranim roditeljima, na načine, da spriječi dugogodišnje sporove oko alimentacije i time im olakša život. Društvo može pomoći poboljšanjem rada pravosudnog i socijalnog sustava, kako djeca samohranih roditelja, ne bi živjela na rubu egzistencije. A tu je društvo, potpuno zakazalo.
Društvo treba pomoći samohranim roditeljima, na način, da im činjenica, što su samohrani roditelji, ne bude minus, kod traženja posla. I da ih napokon prestane stigmatizirati.
Treba nam pomoć, svakako. Podrška, razumijevanje, podržavanje i poštovanje.
Dostojanstven život. Više ne tražimo.
Naravno da u životu, stvari nikada nisu crno bijele. Jer među brojnim samohranim roditeljima, kojih je svakim danom sve više, postoje i oni, koji svoju roditeljsku ulogu ne shvaćaju dovoljno ozbiljno i odgovorno. Pa zanemaruju svoju djecu.
Ali takve slučajeve ćete naći i među »klasičnim« obiteljima. Koliko je zdravo i prirodno da dijete odrasta u obitelji sa dva roditelja, gdje svakodnevno trpi ili gleda nasilje? Bilo ono fizičko, mentalno ili emotivno. Koliko je zdravo i pozitivno za dijete da svakodnevno gleda roditelja alkoholičara, koji ne mari za bilo šta drugo, već za svoju bocu ili čašicu?
Koliko je kvalitetno za zdravo odrastanje, djetinjstvo, gdje roditelji žive u šutnji, nepoštovanju i gdje dijete ne doživljava ljubav?
VAŽNA JE SAMO KOLIČINA LJUBAVI
Je li uistinu važno, odrasta li dijete s majkom ili ocem, bakom, djedom, tetkom ili stricem, ili je važna količina ljubavi, brige i pažnje, koju mu onaj, koji ga odgaja i brine o njemu, daje?
Važna je ljubav i prihvaćanje, odgovornost i brižnost, požrtvovnost i toplina. Nije toliko važno da se zovu mama i tata. I to je jedina istina.
Obitelj je gdje vlada ljubav. Dom je mjesto u kojem se osjećamo sigurno i voljeno.
Tko može mjeriti moju ljubav i brigu i je li ona dovoljna za moju djecu?
Otkada se takve stvari uopće mjere?
Obitelj je zajednica u kojoj se ljudi poštuju, prihvaćaju, razumiju i brinu jedni o drugima. Bez obzira, bila ona s jednim roditeljem ili dva.
A svaka zajednica, u kojoj se zbraja ljubav, prirodno je i kvalitetno okruženje, za zdravo i pozitivno djetinjstvo.
Moja kolumna sa portala Zvono.eu
OBITELJ JE GDJE VLADA LJUBAV target=_blank>www.zvono.eu
Post je objavljen 18.11.2013. u 15:37 sati.