Bog je ljubav.
To je u temelju kršćanskog nauka. Naravno, uz ono da je Bog stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga. Dalje se ide u nabrajanje zemlje, vode, čuda, planina, zvijeri, gamadi, ljudi. No, na kraju, da ne bude zablude ili nedoumice, u svim se svetim spisima na koje se kršćani pozivaju navodi i "svega vidljivoga i nevidljivoga".
Onda dalje idu učenja kako je on neizmjerna ljubav, kako voli sve, kako svima sve oprašta,za sve se brine i stara. Onda već u sljedećem pasusu spisa prijeti strašnim gnjevom svojim i kaznom svima onima koji ne prihvate njegovu bezuvjetnu ljubav.
Ta se učenja i pravila, naravno, neprestano prilagođavaju od strane tumača i provoditelja božjeg nauma na Zemlji. U našem slučaju kardinala, biskupa, svećenika i ostalog pratećeg i pomoćnog osoblja. No, to je uvijek i svugdje bilo tako. Zakone pišu nametnuti ili odabrani autoriteti.
A zakoni se na ovom području odnose na sve i svakoga, pa čak i ono nevidljivo. Kako se koji problem i pojavi, tako se prilagodi zakon koji ga stavi u okvire ili pod kontrolu. Sve se to radi s jednim ciljem: da se oni, koji se u ovozemaljskom životu pridržavaju nebeskih zakona, na kraju dočepaju nebeskog vječnog života u sreći i blagostanju. To je,naravno, u redu, dok se ne provodi silom i na uštrb tuđih prava i sloboda. Neka vjeruje svatko u što želi. Vjerovali su ljudi i u puno veće gluposti i puno većim budalama i probisvjetima od današnjih božjih namjesnika na Zemlji. Jedino mi je još uvijek neshvatljivo kako ljudi vjeruju da je prije dvije tisuće godina jedan čovjek s jednom ribom i kruhom nahranio tisuće i odletio u nebo bez ikakvih pomagala na sebi, a kad danas vide replikatore i teleporter u Zvjezdanim stazama, onda im je to glupo.
Aspekt u cijeloj toj priči sa svemoćnim stvoriteljem koji je posebno zanimljiv je onaj kako svi sveti ljudi pripisuju sve što se na svijetu događa i radi božjoj volji i milosti, providnosti, želji, naumu, kako god vam drago to nazvati. U tome su isti svećenici svih religija i sljedbenici svih bogova. Nikada neće propustiti priliku da skrenu svaku vodu koja teče na svoj mlin. Sve dobro na ovome svijetu što je ikada bilo učinjeno rezultat je božje volje. Sva književna djela, sve skulpture, sve slike, sve građevine, sve pokretne i nepokretne mašine nastale su jer je bog odlučio napraviti ih kroz ljude.
Neće vam svećenik propustiti naglasiti da to, što ste vi završili fakultet i radite na pronalasku novog lijeka za dijabetes, nije rezultat vašeg truda i zalaganja, nego se je dogodilo samo zbog toga jer je svevišnji tako htio. I još će vas uputiti da stvoritelju svega vidljivoga i nevidljivoga uputite skromnu nagradu, koju će mu uručiti on, njegov zemaljski namjesnik.
Otvore ljudi pučke kuhinje i nahrane siromahe, opa!, evo ti biskupske delegacije. To se je sve dogodilo jer je u svojoj neizmjernoj ljubavi bog tako naumio, a onda su oni, svećenici, svojim pozitivnim mislima usmjerili tu silnu ljubav u pravom smjeru. Na kraju ispada da se je čisto lako moglo i bez vas. Koji ste obnovili prostor, organizirali sakupljanje sredstava i namirnica i sve to spremili. Na svoju nemjerljivu ulogu u svemu tome biskupi će vas podsjetiti još jednom ili dvaput sigurno, pred kakve izbore.
Čak i oni koji u boga ne vjeruju, čine dobro jer ih je bog na to nadahnuo, a oni toga nisu ni svjesni.
Da skratimo, sa stajališta propovjednika svih vjera i bogova, sve se zasluge pripisuju stvoritelju. Ništa to novo nije. Priča traje već tisuće godina. Intenzivira se i adaptira, ovisi o prilikama i potrebama. Problem nastaje kada se tumače planova gospodnjih priupita za one druge stvari.
Zašto taj Bog, vječna i sveprisutna ljubav potiče i nadahnjuje ljude da siju smrt, mržnju, patnju, bol? Zašto su Bogu mila klanja, silovanja, palež, ratovi? Zašto na ljude šalje glad, oluje, požare, malariju, dječju paralizu, ptičju gripu? Što Bog ima od toga da svakodnevno tisuće ljudi umru od gladi?
Tu se božji zagovornici ograde od bilo kakvog božjeg utjecaja na tijek događaja. To je čovjek sam načinio. Kako sam, pa evo do sada je išla priča da su svi ljudi vođeni božjom rukom. Možda on onda nije baš tako svemoćan kako nas vi učite? Naravno da jeste, ne bogohulite! To je onda onaj drugi napravio! Koji drugi, učenje je da nema drugog, samo je jedan? Onaj Sotona prokleti! Vražji jedan, sotona. Zašto ga onda bog već jednom ne posječe, kada je svemoćan? Možda zato da ne ostane bez izgovora za sva sranja i pizdarije koje se događaju oko nas? Ako je tako, onda je i on isti kao i Sotona, jer je svjestan što ovaj radi narodu i to mu dopušta. Ako propitujete dalje, onda vas proglase bogohulnikom, nevjernikom, potomkom dotičnog gospodina Sotone. Ako nemate sreće spale vas, raščetvere konjima, protegnu do visine Sabonisa, nabiju na kolac. Ako imate, onda vas otjeraju od sebe da im ne rastjeravate stado i proglase komunistom ili masonom.
I tako se božje kolo vrti. Nekada su božji ljudi oni koji sjeku i kolju, nekada njih sjeku i kolju. Zamršena je to situacija. Koja nas vodi do najvećeg apsurda u cijeloj priči. Sve religije svijeta zagovaraju i propovijedaju ljubav i mir. A ratovi su se vodili i danas se vode u ime vjere i bogova...
Post je objavljen 18.11.2013. u 12:54 sati.