Čitajući njegov novi roman „Rizik“, prvi put se susrećem sa C. K. Steadom, novozelandskim piscem rođenim 1932. godine, poznatim po ranijim romanima „Svi posjetitelji na obalu!“, „Makutu“, „Zvao sam se Juda“ i „Srce nema ništa s tim, Katherine“. Ovaj je roman objavljen u izdanju nakladnika „Edicije Božičević“, a isti je nakladnik objavio i neka druga njegova djela u hrvatskom prijevodu.
Ovaj je roman osobito zanimljiv zato što se u jednom dijelu radnja odvija i u Hrvatskoj, i to u Zagrebu i u Zadru (stoga autor u Zahvalama na kraju knjige zahvaljuje gradu Zadru za dodjelu kraćeg boravka 2010. godine, a iz knjige Zorana Malkoča: „Groblje manjih careva“, autor je uzeo i preradio jednu priču za potrebe svoga romana nakon što je tu priču čuo u Rijeci na Festivalu europske kratke priče 2010. godine).
Naime, u središtu je radnje novozelandski pravnik Sam Nola, koji nakon bračnog brodoloma posve mijenja okruženje i s Novog Zelanda seli u London kako bi oživio uspomene na godinu dana kad je putovao Europom za vrijeme studija. U Londonu se zapošljava kao korporativni pravnik u Interbank America, saznaje da je za vrijeme studija postao otac sada odrasloj Francuskinji Letty, koja mu se javlja i ulazi u njegov osamljeni život kao blagoslov, vraća se druženju s prijateljima i nastoji odgonetnuti mistične detalje vlastite prošlosti koji uključuju i nasljedstvo na nekom od otoka zadarskog arhipelaga, s obzirom da je njegov pradjed bio dalmatinski doseljenik na Novi Zeland.
U pozadini je priče mračno britansko iskustvo vladavine Tonya Blaira, američkog sluge koji je zajedno s američkim predsjednikom Georgeom Bushom zagovarao i provodio „war on terror“ u Iraku, zbog čega se britanska javnost podijelila, pa imamo prilike svjedočiti bračnom krahu Samovog prijatelja Jacka i njegove supruge Githe, koji se događa upravo zbog razilaženja u stavovima oko rata u Iraku. Velika Britanija je u tom razdoblju osakaćena i terorističkim napadima u podzemnoj željeznici, a 2008. godine događa se i velika gospodarska kriza. Autor ipak između redaka ne propušta primijetiti kako je „rizik“ (jer se riječ iz naslova odnosi upravo na bankarski rizik“) samo prividan i kako u pozadini svih ratova komercijalne banke ipak vladaju svijetom.
Bez obzira što se radi o autoru izrazito šturog i konciznog stila, bez imalo suvišnog kinđurenja, čitav je dojam pomalo mističan i snovit (iako nisam posve sigurna, s obzirom da sam i dalje pomalo omamljena, čini mi se da je to zbog toga što su likovi pomalo neobični, i radnja je granično bizarna), zbog čega je čitanje bilo lako i tečno.
Preporučuje se šmekerima i ljubiteljima teorija zavjere!
Post je objavljen 23.11.2013. u 19:13 sati.