(Večer poezije "ZLATNA SUZA" održano dana 3. svibnja 2013. godine, kafić Balote - Osijek, pjesma uvrštena u najpatetničiju pjesmu)
vrijeme stisnuto u kutu sobe
bez zraka
posljednja zvijezda
tvojom ljubavlju
skinuta sa tamnog oblaka
poprima boju tuge i crnila
bilo je lijepo u trajanju savršenosti
kad sam mislila
kako kraj ne postoji
ponosno se borila
da ne utonem u san pored stvarnosti
što završava iznad oblaka
neću propasti u ponor
makar oluja raznosi život,
lomi sva sjećanja
i ne bojim se iskušenja
raširiti krila kao nekada
tebe potražiti
usprkos boli koju trpim u letu
naučila sam mnogo
sunčevom svjetlosti zaslijepljena padati,
udarom groma i munje bol trpjeti,
čeličnim kišama prkositi,
zatajiti,
koliko te još volim
zakletvom smo srca vezali,
ako ikada dođe dan
koji do sada nismo poželjeli
tada ćemo greške ispravljati
osmijehom,
zagrljajem,
isplakati i krenuti dalje
sve je tu
jedino nedostaje naš susret
koji očekujem