Kad bi struka koja se bavi mladim mozgovima djeci u školskoj dobi mogla ustvrditi koje im zanimanje u budućnosti najviše odgovara pa ih usmjeriti u tom pravcu možda ne bi bilo ovoliko gladnih duša i 'ljubitelja umjetničkih slika'.
Možda to i nije nemoguća misija da se odmah ne nameće pitanje: a gdje je onda sloboda da osoba sama sebi odredi životni put?
Ili bi rekli, i tako to dođe na isto jer u školskoj dobi svi žele biti glumice, pjevačice, piloti, nogometaši, šoferi, doktori…a na koncu bude najviše svirača i vlasnika tihog obrta (sjedi u kutu i muči).
A opet, bogzna kako bi to izgledalo u stvarnosti da recimo glavni iz komisije rekne:
- Ivo ti ćeš kad odrasteš biti fotograf ženskog tijela i predavati vjeronauk u školi a kad se obogatiš na tom poslu postat ćeš premijer.
Ili recimo:
- Nadane ti ćeš biti lijep ko slika pa ćeš skupljati umjetničke slike imati pun 'tamić' novaca i uspješno voditi gospodarsku komoru.
Onda bi mali Nadan pitao:
- A barba kako se to vodi ta…ta…šta je to?
- Sinko ništa ti ne brini za to postoje savjetnici ti se samo moraš smiješiti.
- A barba šta će raditi ti savjetnici?
- Nadane dušo, ne možemo znati što rade savjetnici jer ih onda ne bi ni trebali.
Kad bi na vrijeme saznali što će biti kad odrastu moguće da bi mnoga djeca odmah u startu odustala od namijenjenog usmjerenja iz čistog kaprica pa bi životni put čovjeka krenuo u kurac umjesto u pičku materinu.
Ali, što je tu je, iz ove se kože ne može pa moramo izvući pouku.
Sad, odmah sutra ujutro savjetujmo naše školarce i usmjerimo ih u deficitarna zanimanja. Nagovorimo ih da budu pravnici jer oni su našoj državi potrebni kao političarima razum.
Postoje najmanje dva jaka razloga za to.
Prvo, drastično bi smanjili broj nezaposlenih i mogli bi konačno provesti u djelo veliku ideju 's faksa na posao i s posla u zemlju' jer sad je vidljivo da ćemo morati uvoziti odvjetničku radnu snagu.
A drugo, ako netko misli da nismo prava država budimo bar pravna država, država sudaca i fiškala sa neiscrpnim 'rudnim' blagom i obnovljivim izvorima kakvih primjera nema u svijetu.
Bogami sam zborio mojima, krenite na pravo samo je pravo budućnost. Je, saslušali su oni mene i opičili pravo a škola ostala s bande
Dakle nije svako zlo za zlo jer sve naše stonoktice na koncu ovu državu mogu izvući iz krize i uvesti u blagostanje. Budimo realni, uistinu ovo je tek početak sudovanja ako ćemo istinu reć.
Procesuirati cirka 100000 duša, pa to je posao stoljeća na kojem će nam pozavidjet mnoge pravne države sa američkim pravom, anglosaksonskim pravom, anti balkanskim pravom i ostalim kako-kome pravima.
A da ne govorim što pravnike tek čeka kad stonoktice jedan drugoga počnu tužakat za plagijat.
Kažem ja, u pravu je spas ali spas često nije pravedan!
Post je objavljen 15.11.2013. u 00:13 sati.