Marketing
ŠKRTA ZEMLJA ČUVA SVOJE BLAGO
RESTORAN NA OTOKU MURTERU,JESEN 2006.
U sali spojeni stolovi,a za njima sjedi 20-ak ljudi.Ispred svakog pijat.
Neki jedu,neki šute,neki izgledaju blesavo,neki namrgođeni kao da će nekog opaliti šakom,neki se bar trude da izgleda da im je zabavno.Par metara od njih trio na gitarama i mandolinama izvodi svoj standardni repertoar.Nije to u rangu Vinka Coce,ali nije ni za baciti.Slažu oni fino glasove,mandolina solira,nisu kiselih faca i budući da su navikli da se češke penzionerke ovlaže čim ih vide ovo tezgarenje im ide na živce.
Odjednom,u toj čemernoj atmosferi jedan gost dobaci:''Može 'Maslina'?''
Može,a što ne bi mogla!
Kultna pjesma svih Dalmatinaca koji su život i karijeru stvorili u Zagrebu,a onda cijelog života maštare i mijauču o povratku na ognjište.
I onda se dogodilo.....
Nakon par stihova da je pape zanavik zaspa i da je samo želja samo budna jedna od gošći je zabila glavu u šake,a ova druga usred pjesme došla do naočitog muškarca s gitarom i šapnula mu na uho:''Možete li prestat' ovo pjevat?''
Ovaj je gleda u čudu i okreće se prema kolegama koji su se taman raspištoljili s refrenom i govori im da prestanu.
Momak s mandolinom tijekom solo dionice nakon refrena pita ga sotto vocce?:''Dobro,koji ti je kurac?''
Ovaj mu šapće na uho:''Onoj tamo kibli je umra otac i vidiš da plače ko godina!''
Tek oko 23 sata nakon 16 gemišta trio je ostao na šanku sa par normalnih gostiju i ovi su im objasnili što je posrijedi.
Naime,riječ je o nekoj uspješnoj firmi iz Zagreba koja je ljude sprašila na-team building.
2/3 ih je htjelo provesti vikend u svojim kletima ili držeći supruge za sisu,a uprava ih je fino potrpala u kajake i GEEEEEEEEEEEEEROOOOOOOOOOOOOOOONIIIIIIIIMOOOOOOOOOOOOOOO niz Zrmanju.
Općepoznato je da je rafting na koji ideš preko kurca vrlo neugodno iskustvo.....
Ovo je još uvijek uvod.
Pazite sad ovo:
Apsolutni kralj!
A sad počinjemo s današnjom epizodom.
ŠKRTA ZEMLJA ČUVA SVOJE BLAGO
Zadovoljan sam.
Jako,jako sam zadovoljan.
Mogu čak reći i ponosan.
Za razliku od onih koji ukiseljeni cijeloga života maštaju o dobitku od šesto miljardi eura,mene još uvijek vesele male stvari.
Mada,da budemo iskreni,ovo i nije baš mala stvar i mnogi bi voljeli biti na mom mjestu.
Jebi ga.
Danas,točno u 15.30 h iz prese u tišnjanskoj uljari poteklo je zlatno žuto blago.
I to u kantu od 20 litara koju sam kupio u 'Tommyu'.
Pa u još jednu,pa u još jednu....
Da,da...moje vlastito maslinovo ulje.
I to sa ranča čiji sam zakonski vlasnik.
1/1!
Spominju da je neka kriza?
Jebeš krizu!
Današnji 'SPIG'-ov literarni spomenik podižem u čast-maslini.
Svetom drvu.
Ne morate ni sumnjati da ništa od ovog što će danas tu pisati nema u niti jednom maslinarskom priručniku.
Autora bi sigurno odvelo na psihijatriju.
O MASLINAMA I MASLINICIMA OPĆENITO
Jedno od svetih dalmatinskih pravila nalaže da se nakon ostavinske rasprave rodbina ili poubija ili međusobno ne razgovara do kraja života.Zato mi je jako smiješna iduća anegdota.
Kad je brat prije nekih tjedan dana pravio ulje do njega je došao jedan naš mještanin. Stari je taman bio u fazi ostavinske rasprave i pitao ga:''A čigove su to masline?''.
On je rekao:''Moje! A u idućoj turi radimo bratove!''
Ovaj ga je nakon toga pogledao u čudu:''Oli ste se razdilili?''
Ovaj je rekao:''Jesmo!''
On je tek tad pogledao u čudu i pitao:'' I,ono,normalno razgovarate?''.
Ovaj je rekao:''Da,zašto ne bi razgovarali?''
Čovjek je otišao u čudu, a brat mu nije imao srca reći i to da sam mu pomogao brati jer bi se u tom slučaju ovaj sigurno bacio pod jureći kamion.
OBRADA MASLINA
Kao i u svim sferama ljudskog djelovanja i maslinarstvo je stvorilo takve mudrace koji svi misle da su jako pametni i od tog,u biti, jako jednostavnog posla prave doktorsku dizertaciju.
Kako se škaraju,kako se đubre,kako se čiste.....
Kad sam već spomenuo škaranje morat ću se vratiti na naše blesave pretke.
Prvo,osnovno i jedino pravilo svih starih ljudi bilo je-ne daj ti Bože,pilati maslinu.Ako prilikom branja slomiš granu u stanju su ti bili razbiti zube.Jedan moj mještanin mi je pričao da je on kao mulac prilikom berbe slomio granu,pao sa stabla i slomio ruku.
Mater je došla iznad njega i potpuo zanemarila njegovo izvijanje od boli uz urlike kakve samo majka zna:''A sriću ti vrag odnija,slomija si granu!''
Posljedice nepilanja i nečišćenja stabala najbolje mogu posvjedočiti djelatnici šibenske opće bolnice.
Nema dana da se čekaonica ne napuni pacijentima sa zamotanom glavom,izbijenim okom i slomljenom nogom.
Ne zaboravite,u pitanju su vizuelno prilično atraktivni padovi sa 4...5....6 metara visine.
O okopavanju,gnojenju i rezidbama potražite stručni savjet ili brojne priručnike jer neću trošiti dragocjeni 'SPIG'-ovski prostor na te stvari.
DALMATINSKA POSLOVICA O MASLINAMA part 1.
Jeba in pas oca i mater,nema ni zrna!
DALMATINSKA POSLOVICA O MASLINAMA part 2.
Vrag in sriću odnija,koliko su samo rodile ove godine!
BRANJE MASLINA
Dakle,nikad ne valja!
Ni kad ih ima,ni kad ih nema!
Mnogi mladi ljudi se užasavaju berbe kao nečeg dosadnog,zatupljujućeg,napornog i šta ja znam što sve ne.Ja bih osobno u polju bio šesnaest dana i noći (i to kad si još u svome).
Nema televizije,nema nervoze,nema vikanja,kadikad prođe neki džip zagrebačkih tablica sa pitanjem da li znamo da netko tu prodaje zemlju,
Da bih urbanijem dijelu čitateljstva približio ono o čemu pričam poklanjam Vam sliku sa svog ranča.
Miriše trava,pogled zbog kojeg su nas i primili u EU (samo nek se usude i pomisliti,probijam vilama!),čista netaknuta priroda,obavljanje nužde uz ugodno škakljanje trave po guzici....mi-li-na.
Luxon je o berbi maslina rekao jednu zgodnu teoriju zbog koje sam od smijeha skoro pao sa skala (niskih,normalno).
LUXONOVA TEORIJA O GRČKIM FILOZOFIMA
Dakle,prilikom branja maslina čovjek nema što puno raditi osim čupkati okruglaste plodove i misliti.
Ja sam npr.prilikom berbe razmišljao o Dežulovićevoj priči o Hitleru,pa sam u glavi složio i ovu priču koja je pred Vama,pa sam pjevušio i u jednom momentu nazvao Luxona i rekao mu kako dok berem non-stop nešto mislim.
On je tad rekao da je to odgovor na jedno važno historijsko pitanje.
Dakle,Grčka je kao i sve mediteranske zemlje krcata maslinama.Budući da ljudi prilikom berbe samo misle,misle i misle to je ujedno i odgovor na pitanje zašto je Stara Grčka dala toliko puno filozofa.
''KOJI ĆU SE KURAC ZAJEBAVATI S MASLINAMA KAD MASLINOVA ULJA IMA U BUTIGI PO ČETRDESE' KUN?''
Ovu izuzetno glupu rečenicu reko je prije desetak godina jedan moj mještanin koji je umislio da ima novaca pa mu to u životu ne treba.
Kakvo svetogrđe!
Ponavljam,za mene nema boljeg osjećaja nego kad je tvoje stablo rodilo i kad putniku namjerniku možeš reći:''Evo,ovo ti je naše ulje!''
To je za mene najveći patriotski ponos!
Žalim sve one koji tako ne razmišljaju....
PRIJENOS GOTOVOG ULJA OD ULJARE DO KUĆE
Jedna stvar koja me je uvijek fascinirala kod starih ljudi je:Kako?Kakoooo?Kakoooooooooo?
Šta kako?
Moji su pokojni baba i dida jedne godine imali deset makina ulja (1 makina-cca 300-400 kg).
U današnje vrijeme auta,kamiona,kariola (ni nju nisu imali,jadna im majka),kosilica,motornih pila i štajaznam čega sve ne istinski me fascinira da su stari ljudi po poljskim putevima skakali kao koze i na sirotim tovarima (ko ga je imao,ostali su se koristili leđima) prenosili te puste vrićetine i nitko se nikad nije žalio.
Još jedan prilog kontra idiotske teorije o 'linim Dalmatincima'.
Kad sam već spomenuo svog dida odlična je i priča kad su on i jedan njegov kompanjon nosili ulje na ramenima od uljare na moru do sela gdje je živio.Dok se ulje pravilo oni su si ga malo, jelte, opleli po bevandi, a kad se napravilo bili su kao avioni.
Tad su kroz gornje ručice posude u kojoj je bilo ulje provukli neki kolac i digli ga na ramena.
Tako su,fino pjevajući,krenuli u šetnju i ispočetka im je bilo malo teško.No,kako je čep na dnu posude puštao,ulje je od drmusanja malo pomalo curilo....Nakon desetak minuta došli su do kuće,a kanta je bila skoro prazna.Oni su se onako pijani isprva čudili kako im je teret sve lakši i lakši,ali onda su to zanemarili.
Kad je baba vidila što se dogodilo počela je vikati kao da je kolju,a did je legao na pod od smijeha....
Kažu mi da sam je na njega.
Baš čudno...
I ZA KRAJ....
Budući da smo s pjesmom započeli red je da u istom tonu i završimo.
Jedna od najdražih svirki bila mi je pred ovom divnom publikom koja je jedina istinski znala cijeniti naš umjetnički izričaj.
A i nisu morali na nikakav team building
Sad sam pročitao ovu priču od početka do kraja i čini mi se kratka....
Usta moja hvalite me!
Još me nikad niste iznevjerila!
Pozdrav od rančera
Mauricea Spigorovskog
Post je objavljen 14.11.2013. u 21:47 sati.