- Toliko si mi lijepa da te ne mogu gledati - kazao je Ivo vidjevši je, te istoga časa u suzama zamolio pravosudne policajce da ga vrate u ćeliju. Koliko je prošlo od njihova zadnja susreta izvan sudnice? I dva dana bilo bi previše. Novinarima je kazao da ga muči gastritis, ali njegov bol zvala se Jadranka. Prvi puta iskreno se zaljubio tek u 46. godini, u princezu srebrne kose i zečjih zubića. Vrckasta, tupasta i guzata, taman onakva kakva žena treba biti. Počelo je kao slučajan dodir nogu ispod stola na Sjednici Vlade, a nastavilo kao luda romansa. Ali, strast je bila prevelika.
Postao je strahovito ljubomoran.
Nitko je drugi nije smio nasmijavati, pa čak niti posvećivati joj pažnju.
Jednom prilikom, ona je posjetila Bjelovar. Čim je Ivo saznao da joj je predsjednik bjelovarskog odbora otvorio vrata crnog bmw-a 530 XI, ne samo da je raspustio odbor, već je i čitavu njihovu rodbinu otpustio iz komunalnog poduzeća i gradske uprave. Njih 58 istoga dana ostalo je bez posla.
Gradio je za nju kavez, kavez sa zlatnim rešetkama.
Isprva, njoj to nije nimalo smetalo. Voljela je slavu, voljela je pozdrave mase, poljupce krezubih bakica oslonjenih na štake, koje su zaštitari redovito, iako slučajno, rušili ko kegle; obožavala je fotošopsku redukciju stražnjice i šansu da odgovara na ista pitanja koja novinari postavljaju Severini.
No, sve je to koštalo. Svaki intervju, svaki masni potez digitalnom gumicom na slici...
Sve je koštalo, a koštala je i stranka.
No, koliko god bila obožavana u stranci i narodu, bila je sve usamljenija. Ljudi su je izbjegavali, svjesni da ju je Ivo obilježio. Nije imala s kim razgovarati, nije znala spojiti se na internet, a telefon su joj prisluškivali. Počela se strašno dosađivati. Jedno vrijeme, čak je pomislila da bi nešto trebala početi raditi. Uređivati vrt ili napraviti reformu sustava socijalne skrbi, svejedno.
A onda je, sasvim slučajno, tražeći svoju sliku na Dnevniku kao politički pandan guglanju vlastita imena, ugledala Boruta.
Naočit poput Ive, ali mnogo, nepojmljivo bedastiji i benigniji, odmah ju je osvojio. Noćima ga je sanjala, žudila za njegovim pogledom, maštala kako joj govori: Sakam te (slovenski: Želim te).
Jedne večeri, između vremenske prognoze trećeg Dnevnika i Na rubu znanosti, emisije koju nikada nije uspjela shvatiti, skovala je plan. Optužit će njega da je ćapio svu onu lovu koju je ona godinama ćapala. Kao dijete komunizma, Jadranka je vrlo lako stekla povjerenje Angele Merkel, i ispričala joj nevjerojatne stvari - Da je Ivo hapao sve što je dotaknuo, a da nitko u čitavoj zemlji ništa o tomu nije znao.
- Ali, ti si potpisala prodaju Ine, pokušala je Angela.
- Sjećaš li se koliko smo žudjeli za trapericama iz Trsta - skrenula bi Jadranka temu u krive vode, na šećerne table umjesto čokolade, redukcije plina i par-ne par benzina.
Istog vikenda kada je Ivo dao ostavku na mjesto premijera, Jadranka je požurila Borutu. Bili u nekom dvorcu. Pili šampanjac. Slušali golubove kako guguću. Razmjenjivali rečenice. Od maksimalno četiri riječi. Jer za više nisu. Bili intelektualno kapacitirani.
No, on je bio Slovenac, a ona Hrvatica. I to se nije moglo promijeniti, pa makar njegov otac bio Bosanac, a majka Hercegovka, a njezin otac Makedonac, a majka Srpkinja.
On nikada za nju ne bi izgradio dvorac sa zlatnim rešetkama, i nikada ne bi platio da se pojavi na naslovnici Studija, niti bi je gledao istim očima da zna da joj se stražnjica redovito fotošopski reducira.
- Prokleta da sam, sve ću priznati - kazala je Ivi kada ga je prvi puta posjetila u Remetincu.
A on je odgovorio:
- Tukice moja, pa ti ne znaš koliko mi značiš. Dokle god si ti na slobodi, ja sam slobodan. Ovo za mene nije zatvor. Ja sam slobodniji nego što sam ikada bio, sada kada si se vratila. Volim te više nego ikada, kad vidim da si shvatila da sam ti želio samo najbolje. Ali, ja nisam znao što je ljubav. Nisam znao da voljeti nekoga znači pustiti mu da bude slobodan.
Post je objavljen 14.11.2013. u 22:12 sati.