Ovih dana imam problem sa zahvalnošću: deprimirana sam, imam dojam da me nitko ne voli i da me svi izbjegavaju. Ništa u mom životu ne valja, boležljiva sam i zakržljala. Nemam samopouzdanja i nesigurna sam. Posao me opterećuje i neprestano sam umorna. Nemam se čemu veseliti. Kao da nešto nije u redu, nisam sva svoja, srce mi nije u ravnoteži.
(Svačija glava povremeno zna biti prilično mračno mjesto, pa moja po tom pitanju nije nikakva iznimka. Ipak, ne mogu reći da sam se kroz godine navikla na ovaj izraz jesenske depresije – možda je čak postalo gore kako imam više stvari za izgubiti/što sam dulje na istom ucrtanom pravcu.)
Bilo je potrebno nešto poput filma „Child 31“ da mi istegne srce na pravo mjesto. Radi se o organizaciji „Mary's Meals“ koja je pokrenuta iz šupe negdje u Škotskoj, koja omogućuje jedan obrok dnevno siromašnoj djeci (pretežno u Africi i Aziji), koji se poslužuje za vrijeme nastave. Ovo omogućava djeci koja su doista gladna (iz užasavajućih svjedočanstava saznajemo, iako ne posve, jer čovjek ne može to doista znati ako to nikad osobno nije iskusio, što znači biti gladan) da pohađaju nastavu i da imaju barem jedan pošteni obrok dnevno.
Organizacija svakodnevno hrani preko 700 tisuća djece diljem svijeta, cilj im je hraniti ih hranom lokalnih proizvođača kako bi se istovremeno poticalo i domaće gospodarstvo, a sve to u organizaciji lokalnih volontera, koji najbolje prepoznaju u čemu je najveća opasnost za djecu te zemlje ili toga kraja (tako se u Indiji organizacija posebno posvećuje obrocima za djevojčice, koje roditelji rjeđe šalju u školu kao niži, podređeniji spol; u Keniji je gorući problem prikupljanje siročića koji žive na smetlištima, jer su tamo podložniji bolestima i trovanju).
Ne znam zašto, ali ono što uspije ne izazvati u meni cinizam i skepsu, obično mi slomi srce. Tako je bilo i s ovim filmom. Podsjetila sam se stvari zbog kojih imam privilegiju biti zahvalna, pa makar to bilo (sve da ničega drugog i nema, a ima) i obilje kojim raspolažem (pri čemu ne mislim na relativno obilje, jer u odnosu na ovu djecu i ovakvo preživljavanje ono čime se svi mi možemo pohvaliti predstavlja bogatstvo i neviđeni luksuz).
Predlažem pogledati. Tim više, postoji verzija na hrvatskom jeziku.
Post je objavljen 15.11.2013. u 17:35 sati.